hrvatski

Osnovna obilježja sekundarnog stanovanja u Hrvatskoj

Kada govorimo o modernom sekundarnom stanovanju u Hrvatskoj, njegovo intenzivnije širenje započinje 60-ih godina 20. stoljeća. Zavod za statistiku stanove za odmor kao zasebnu kategoriju prati tek od 1971. godine kada ih je zabilježeno 22.946. Od tada do posljednjeg popisa stanovništva, kućanstava i stanova iz 2011. godine, kada ih je evidentirano 249.243, broj im se udesetostručio. U istom razdoblju ukupan stambeni fond porastao je „samo“ za oko 80%. Popisni podaci pokazuju da se najveći rast broja stanova za odmor zbivao sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća te u prvom desetljeću 21. stoljeća. Veliki porast broja stanova za odmor između 1971. i 1991. dovodi se u vezu s reformom socijalističkog političkog sustava 60-ih godina prošlog stoljeća. U tom kontekstu, spomenute društvene reforme dopustile su određenu dozu pluralizma u nekim aspektima života građana što je djelovalo kao poticaj rastućim individualnim aspiracijama za odmorom i razonodom. Poticaji su išli preko povoljnih kredita koje je država davala za stanogradnj čiji dio se koristio i za gradnju stanova za odmor. Drugi veliki porast broja stanova za odmor zbio se u međupopisnom razdoblju između 2001. i 2011. godine. Popisom iz 2011. godine evidentirano je oko 65.000 više stanova za odmor nego 2001. godine što je povećanje od oko 35%. Prema popisu iz 2011. stanovi za odmor činili su oko 11% ukupnoga stambenog fonda, pri čemu je na nacionalnoj razini u prosjeku na 100 nastanjenih stanova dolazilo oko 16 stanova za odmor.

sekundarno stanovanje, socijalna održivost, lokalne zajednice, vikendice, Okrug Gornji, Červar-Porat, Aljmaš

nije evidentirano