hrvatski

Uloga oksidativnoga stresa u nastanku endotelne disfunkcije uzrokovane kratkotrajnim velikim unosom kuhinjske soli u zdravih mladih ljudi

Cilj: Prvi je cilj ovoga istraživanja bio odrediti učinak sedmodnevnoga velikoga unosa kuhinjske soli na endotel-ovisnu i endotel- neovisnu mikrovaskularnu funkciju u odsutnosti promjene krvnoga tlaka te ispitati kakav utjecaj imaju te promjene na sastav tijela i tjelesnih tekućina u mladih zdravih osoba. Nadalje, drugi je cilj bio ispitati učinak velikoga unosa soli na mjerljive biljege oksidativnoga stresa te odrediti hoće li nadomjestak vitamina C i E tijekom velikoga unosa soli imati učinak na oksidativni status i mikrovaskularnu funkciju u mladih zdravih ljudi Nacrt studije: 104 su mlade zdrave osobe (54 žene i 50 muškaraca) bile uključene u protokol koji je uključivao sedam dana dijete s malim unosom soli (LS) (<3, 5 g soli / dan) nakon kojega je slijedilo sedam dana dijete s velikim udjelom soli (HS) (~ 14 g soli / dan). Jedna je skupina ispitanika uz HS dijetu dobivala nadomjestak vitamina C i E (HS + C + E skupina). Mikrovaskularna reaktivnost kože podlaktice odrađena je kao post-okluzivna reaktivna hiperemija (PORH), iontoforeza acetilkolina (AChID) i natrijevog nitroprusida (SNPID) metodom mjerenja protoka laser Dopplerom. Ispitanicima je prije i poslije dijetnih protokola izmjeren krvni tlak (BP) i puls (HR), aktivnost renina u plazmi (PRA) i aldosteron u serumu, učinjena je standardna biokemijska analiza venske krvi i 24-satnog urina, izmjeren je sastav tijela i tjelesnih tekućina metodom bioimpendancije, te su određeni mjerljivi biljezi oksidativnoga stresa i antioksidativne obrane: sposobnost plazme da reducira željezo (FRAP), reaktivne tvari tiobarbituratne kiseline (TBARS), serumska koncentracja 8-iso prostaglandina F2α (8-iso- PGF2α), Cu/Zn superoksid dismutaze (Cu/Zn SOD), glutation peroksidaze 1 (GPx1) i katalaze, te unutarstanična proizvodnja reaktivnih kisikovih spojeva (DCF-DA i DHE). Rezultati: BP, HR, sastav tijela i tjelesnih tekućina ostali su nepromijenjeni, a razina PRA i aldosterona u serumu značajno su se snizili nakon HS prehrane. U HS skupini su PORH i AChID bili značajno smanjeni, dok je SNPID ostao nepromijenjen. Postojala je značajna pozitivna povezanost između smanjenog AChID i povećanog unosa soli, te samnjenog AChID i potisnute aktivnosti renin-angiotenzinskog sustava. Nije pronađena značajna povezanost između smanjene AChID i promjena u sastavu tijela i tjelesnih tekućina. PORH, AChID i SNPID su ostali nepromijenjeni u HS + C + E skupini. TBARS, 8- iso-PGF2a i DCF-DA su značajno su porasli, a FRAP i razina katalaze su značajno smanjeni u HS skupini, dok su u HS + C + E skupini svi biljezi oksidativnog stresa i antioksidativne obrane ostali nepromijenjeni. Multipla je linearna regresijska analiza pokazala da je FRAP najsnažniji prediktor AChID-a, dok je PORH bio snažnije povezan s FRAP-om i PRA zajedno, nego sa samim FRAP-om. Zaključak: 7-dnevna HS dijeta značajno smanjuje mikrovaskularnu reaktivnost utječući na vazodilataciju ovisnu o endotelu u mladih zdravih pojedinaca. Te promjene su neovisne o krvnome tlaku, te sastavu tijela i tjelesnih tekućina, već su posljedica jedinstvenog učinka HS-a na endotelnu funkciju. 7-dnevna HS dijeta značajno povećava oksidativni stres i antioksidativnu obranu. Budući da je nadomjestak vitamina C i E tijekom HS dijete spriječio promjene oksidativnoga statusa i oštećenje mikrovaskularne reaktivnosti kože podlaktice uzrokovano HS dijetom, može se zaključiti da oksidativni stres (uz supresiju RAS-a) ima središnju ulogu u posredovanju oštećenja endotelne funkcije i mikrovaskularne reaktivnosti tijekom velikog unosa soli u organizam kod zdravih pojedinaca.

dijeta s velikim udjelom soli ; mikrocirkulacija ; endotel ; oksidativni stres ; renin-angiotenzinski sustav ; zdrava populacija

nije evidentirano