hrvatski

Stanislav Vukorep, Sjahali Kićeni svatovi (Hrvatski svatovski običaji u Istočnoj Hercegovini)

Stanislav Vukorep (1951., Trebinje), viši je stručni referent u miru. Bio je dugogodišnji djelatnik u Zavodu za zaštitu kulturno- povijesne baštine Hercegovačko-neretvanske županije u Mostaru. Voditelj je etnografske zbirke u Zavičajnoj kući „Hutovo“ u Hutovu, te suosnivač i urednik časopisa Vrutak. Snimatelj, zapisivač i je istraživač duhovne i materijalne baštine u južnoj Hercegovini. Rezultati njegovoga rada su, primjerice: godine 1990. otkrio je urbanizirano prapovijesno naselje iz ranobrončanog doba na Prisjeci u Hutovu ; sudjelovao je u otkrivanju vrijednog nalaza Neumski ratnik iz željeznog doba u Vranjevu Selu kod Neuma. Istraživao je i sudbinu hrvatskih žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća u istočnoj Hercegovini. Publicirao je osam knjiga a isto toliko ih je u pripremi. Objavio je stotinjak znanstvenih, stručnih i popularnih radova te sudjelovao na tridesetak znanstvenih skupova. Najnovija, 9. po redu, monografija Stanislava Vukorepa „S jahali kićeni svatovi“ (Ženidbeni običaji u Hercegovini). Na početku Uvoda autor piše: „Tradicionalni ženidbeni običaji izvodili su se do kraja šezdesetih godina 20. stoljeća, dok se držalo do običaja i svadbenog i svakog drugoga reda. Vrijeme je to bilo kada su svatovi jahali na biranim konjima i kada se znalo i poštivalo ulogu svata u svatovima. Ženidba, ili udaja najavljivana je i odobravana ili nije, za ručkom na Božić ujutro.“ Tada su tradicionalno planirani i ostali važniji radovi kućne zajednice u nastupajućoj godini. Višestruk je značaj monografije „S jahali kićeni svatovi“ (Ženidbeni običaji u Hercegovini) Stanislava Vukorepa koji je uložio golem višegodišnji trud na terenu istražujući i izvorno snimajući negdašnje ženidbene običaje i tradicijske primjere lirskih svadbenih pjesama te primjere folklornoga kazališta i retoričkih oblika. Stanislav je monografiju satkao najljepšim tkanjem koje mu je kazivalo 61 kazivač i kazivačica. Nekoliko tih kazivačica i kazivača nije više među živima. Zahvaljujući Stanislavu njihova memorija i njihova imena ostaju trajnim nasljeđem pokoljenjima. Snimanje nematerijalne kulturne baštine iznimno je teško i u biti je borba s zaboravom. To je civilizacijski čin! Drugi narodi ponose se svojom baštinom, čuvaju je i promoviraju, a u Bosni i Hercegovini...?

starinski svatovski običaji ; izvorni terenski zapisi ; fotografije ; običaji ; obredi.

nije evidentirano