hrvatski

Postavljanje i održavanje granica u odgoju djece s teškoćama u razvoju

U posljednjih se desetak godina postavljanje granica u odgoju djece, kao temeljnog pedagoškog procesa socijalizacije u obitelji, sve manje istražuje. Posebno je to vidljivo u istraživanjima koji se bave djecom s teškoćama rane i predškolske dobi gdje se naglasak stavlja na potvrđivanje učinaka pojedinih programa i njihove znanstvene utemeljenosti, dok se primarna funkcija interpersonalih relacija na razini djetetovog proksimalnog okruženja rijetko adresira. Drugim riječima, postoji svojevrsni znanstveni bias prema pedagoškim postupcima u obitelji, tj. odgojnim strategijama, iako temeljne spoznaje s područja pedagogije i psihologije govore o tvorbenim učincima roditeljskih obrazaca izvanjske regulacije dječjeg ponašanja u smjeru autonomije ili heteronomije u odrasloj dobi. Stoga je u veljači i ožujku 2020. godine provedeno intervjuranje roditelja djece s teškoćama u razvoju (N=100) o odgojnim strategijama koje prakticiraju. Utvrđeno je postojanje dvije temeljene kategorije odgojnih strategija roditelja: strategije aktivacije, tj. nagrađivanja djece i strategije innhibicije, tj. kažnjavanja. Kao nagrade roditelji koriste hranu, tablet/mobitel i omiljenu aktivnost, dok kao kazne primjenjuju time-out, uskraćivanje omiljenog predmeta (tableta/mobitela) i aktivnosti te fizičko kažnjavanje. Statističkom obradom je pronađeno kako ne postoji značajna statistička razlika u odgojnim strategijama roditelja koji su uključeni u ranu intervenciju i onih koji nisu uključeni u ranu intervenciju (x2(1, 99)=0.0095, p>.05), odgojnih strategija roditelja i broja djece u obitelji (x2(1, 100)=0.3434, p>.05) i odgojnih strategija i vrste teškoća u razvoju (x2(5, 100)=3.447, p>.05). Ipak zabrinjava visok postotak fizičkog kažnjavanja u općim postupcima roditelja, te 51% roditelja u intervjuiranju navodi blaže oblike fizičkog kažnjavanja („malo po guzi“). Roditelji intuitivno koriste određene alate za motiviranje djeteta kao što su materijalno nagrađivanje omiljenim predmetom (tabletom/mobitelom), no kod inhibicije nepoželjnih ponašanja posežu za fizičkim kažnjavanjem umjesto za uskratom omiljenog predmeta što pokazuje kako bi stručnjaci različitih profila koji rade s obiteljima trebali iskoristiti prilike za savjetovanje roditelja o primjerenim strategijama regulacije ponašanja u svakodnevnom životu.

odgoj, odgojni postupci, roditelji djece s teškoćama, rana intervencija, aktivacija i inhibicija

nije evidentirano