hrvatski

Utjecaj jezičnih sposobnosti na mucanje

Cilj je rada analizirati i prikazati jednu generaciju obitelji genetski opterećenu mucanjem. Obitelj je analizirana s obzirom na njihovo obiteljsko stablo, jakost mucanja ispitanika i njihove osjećaje vezane uz mucanje tijekom razgovora, vrstu i količinu netečnosti u govoru te jezične sposobnosti i utjecaj jezične obrade na mucanje. Sudionici istraživanja su četiri brata i svi su članovi jedne generacije obitelji P., dobi od 7 do 23 godine. U istraživanju su primijenjeni mjerni instrumenti: Peabody slikovni test rječnika- III-hrvatsko izdanje, Stuterring Severity Instrument te materijal oblikovan u cilju istraživanja, a ispituje utjecaj leksičkog priziva i sintaktičke složenosti na mucanje. Rezultati pokazuju pojavnost mucanja u obitelji i s majčine i s očeve strane, ali samo kod muških članova. Jakost mucanja razlikuje se od ispitanika do ispitanika, a kreće se od tečnog govora do teškog mucanja. Potvrđuje se postojanje nižih jezičnih sposobnosti kod polovice ispitanika. S obzirom na vrstu i količinu netečnosti najviše je zastoja. Ispitanicima je najteže voditi razgovor s autoritetima. Sintaktička složenost nije se pokazala utjecajnom na govornu tečnost, a leksički priziv utječe na govor samo kod ispitanika koji pokazuje ispodprosječne jezične sposobnosti. Navedeno potvrđuje da je mucanje heterogen poremećaj, na koji utječe više čimbenika – genetika, jezik, zrelost, okolina i slično. Ključne riječi

mucanje ▪ genetika ▪ jezične sposobnosti ▪ PPVT ▪ SSI4

nije evidentirano