hrvatski

Istraživanje pripremljenosti učenika srednjih trgovačkih, ekonomskih i upravnih škola za nastavak obrazovanja na srodnim fakultetima

Cilj je rada ustvrditi jesu li polaznici četverogodišnjih strukovnih škola koji se obrazuju po programima za područje ekonomije, trgovine i poslovne administracije bolje pripremljeni za upis srodnih fakulteta, koji znače nastavak njihove obrazovne vertikale, od učenika ostalih strukovnih škola pa i gimnazijalaca, koji se obrazuju po drugačijim programima hrvatskoga jezika. Autor je među učenicima četvrtih razreda ekonomskih i upravnih škola proveo istraživanje u obliku testa koji uključuje gradivo hrvatskoga jezika i književnosti koje je uobičajeno na klasifikacijskim ispitima na ekonomskim i pravnim fakultetima. Nastojao je istražiti prilagođenost nastavnoga gradiva i uopće nastave u tim školskim smjerovima nastavku školovanja na srodnim fakultetima. Za usporedbu je predvidio kontrolne skupine. Istraživanjem je pokušao ustanoviti razinu pripremljenosti za upis na srodne fakultete učenika ekonomskoga i upravnoga smjera te gimnazijalaca i učenika tehničkih škola koji se obrazuju po drugačijim programima hrvatskoga jezika. Najviše su prosječnih bodova po učeniku postigli gimnazijalci. Autor smatra da je to i očekivano s obzirom na nastavni plan i program hrvatskih gimnazija, osobito na predviđeni broj sati nastave hrvatskoga jezika te zaključuje da je gradivo hrvatskoga jezika u gimnazijama izrazito bolja osnova u pripremi učenika za nastavak studija na ekonomskim i pravnim fakultetima negoli je imaju polaznici četverogodišnjih strukovnih škola koji se obrazuju po programima za područje ekonomije, trgovine i poslovne administracije te da bi se i o tom trebalo razmišljati tijekom određenja obrazovne vertikale. Analizirajući rezultate kontrolne skupine učenika tehničke škole zaključuje da ni u odnosu na ostale strukovne škole nisu učenici koji se obrazuju po programima za područje ekonomije, trgovine i poslovne administracije u izrazitoj prednosti tijekom upisa na fakultete koji znače nastavak njihove obrazovne vertikale. Autor posebno ističe negativne rezultate do kojih je došao istražujući poznavanje hrvatskoga jezika i književnosti u navedenim razredima. U oba je kontrolna razreda distribucija riješenih zadataka iz hrvatskoga jezika i književnosti gotovo podjednaka, oko 50%, dok je u razredima za izobrazbu stručnjaka iz područja ekonomije, trgovine i poslovne administracije izrazito više riješenih zadataka iz književnosti, što svakako nije dobro s obzirom na njihove izrazite komunikacijske potrebe u svagdašnjim radnim zadacima, a što upućuje na zapostavljanje jezične komponente u nastavi.

program hrvatskoga jezika, trgovačke, ekonomske i upravne škole, obrazovna vertikala, ekonomski i pravni fakulteti

nije evidentirano