hrvatski

Hrvatska književna baština u ranome pjesništvu Tina Ujevića: intertekstualne, metatekstualne i interjezične veze

U radu se istražuje važnost hrvatske književne baštine te izbor iz njezina kanonskoga niza u ranome pjesništvu Tina Ujevića. Rani se odsječak Ujevićeva opusa, za koji je književna historiografija običavala isticati da je nastao u blizini Matoševa cenakula, uvodno kontekstualizira autorovim razmatranjima odnosa tradicije i modernosti te stvaralačke borbe s utjecajem duhovnih otaca, tj. odnosa književnih prethodnika i njihovih nastavljača. Pozornost se potom u središnjem dijelu rada tekstualnom analizom usmjerava na načine na koje je književna baština na razini iskaza i iskazivanoga, dakle strukturno, jezično- stilski, metrički, tematsko-motivski i idejno sadržana u Ujevićevu ranome pjesništvu, izdvajajući posebice intertekstualne, metatekstualne i interjezične veze kojima se uspostavljaju relacije s prepoznatljivim mjestima nacionalnoga kanona. U analizu, uz pjesme koje je Ujević dao tiskati u pjesničkome zborniku Hrvatska mlada lirika (1914.) a kojima pripada prvi put objavljen programatski sonet “Oproštaj” te pjesma “Naše vile” koja je prethodno objavljena u dvjema književnim periodikama, ulaze pjesme koje je Ujević napisao u ranoj fazi stvaranja, a nije uvrstio u pjesničke knjige, te se iz njih izdvaja sonet “Petar Zoranić”. Cilj je rada istražiti suodnos triju pjesama prema kriteriju (pre)oblikovanja hrvatske književne baštine, prateći pritom dvostruku orijentiranost na tradiciju, izrastanje iz njezine organske podloge, ali i, u “Oproštaju”, svojevrsna odvajanja od književnoga naslijeđa, stilizacijskim postupcima kontrastivno uspostavljajući estetske učinke. Zaključak rada usmjerava se na diferencijalna obilježja analiziranih pjesama s obzirom na njihovo tekstualno usredištenje poveznica s hrvatskom književnopovijesnom vertikalom.

Tin Ujević, pjesništvo, intertekstualnost, “Petar Zoranić”, “Naše vile”, “Oproštaj”, Marko Marulić

nije evidentirano