hrvatski

Sveučilište u Zagrebu – sustvaratelj slike i identiteta modernoga Zagreba (1874. – 2019.)

Sveučilište, kao autonomna institucija izrazitih istraživačkih sloboda, iznimno je kulturotvorna instancija, temeljno važna za znanstveni, umjetnički, ali i cjelokupni društveni, gospodarski i duhovni razvoj pojedine sredine. No sveučilište na svoju sredinu utječe još na jedan, posredan ali itekako prisutan način – kreirajući u svojoj fizičkoj prisutnosti scenografije života i djelovanja društva. Sprega sveučilišta i grada u zagrebačkom je slučaju posebno intenzivna i prisna, a njezina se dinamika kroz povijest odvija u čitavoj skali različitih načina: koji put je Sveučilište bilo neposredni inicijator i pokretač važnih urbanističkih poteza ili direktni naručitelj značajnih arhitektonskih ostvarenja ; koji put pak Sveučilište ulazi u već postojeće građevine kojima tek ono udahnjuje istinski sadržaj i smisao te ih vlastitom aurom afirmira kao relevatne dionike grada ; koji put prostorne potrebe Sveučilišta potiču ključne urbanističke studije, arhitektonske natječaje ili kreativne analize pojedinih dijelova grada čiji ishodi tada bitno usmjeruju logiku daljnjeg urbanog razvoja ; a koji put slike i lekcije pojedinih projektiranih no neizvedenih sveučilišnih projekata prodiru duboko u stručnu svijest i memoriju te utječu na cjelokupni daljnji tijek arhitektonskog naziranja. Na svaki od ovih načina zagrebačko će se sveučilište potvrđivati kao agilni i konstruktivni, ambiciozni i nadahnjujući sukreator grada. Sveučilište će tako postupno razvijati svoje zgrade, sklopove, prostorne ansamble i čitave urbane poteze – svojevrsne „sveučilišne asamblaže“ koji će, s varirajućom gustoćom, veličinom i opsegom, sustavno prožimati grad. Polje zagrebačkog sveučilišta je stoga polje čitavoga grada ; umjesto ciljanog izdvajanja i prostornog separiranja istraživačkih fokusa i sadržaja, u zagrebačkom je slučaju na djelu produktivna simbiotska integracija. Kao što je grad Sveučilištu pružio neophodnu prostornu platformu djelovanja i razvoja, tako je Sveučilište gradu podarilo toliko presudnu živost i energiju, ambiciju i ekspertizu, znanstveno-duhovnu auru te esencijalni vitalitet i dinamiku. U tako bliskom preklopu, posve je izvjesno da Sveučilište sudjeluje u građenju slike i identiteta grada. Karizmatičnim pročeljima svojih kapitalnih zgrada Sveučilište konstruira amblematične prizore grada i prostore urbanog života. Čvrsto usidrene u vlastite epohe i njihova oblikovna uvjerenja, sveučilišne zgrade iznose podliježuće im estetičke teorije i prezentiraju logiku njihova povijesnoga slijeda, tumačeći ujedno i dinamiku promjena pripadajućih im urbanih okvira i pojedinih gradskih dijelova i cjelina. Na vlastitom primjeru, drugim riječima, one educiraju o povijesti stila i grada. Sa svojim razgranatim prostornim manifestacijama i uvjerljivo demonstriranim planerskim talentima, zagrebačko sveučilište bez ostatka se potvrdilo kao istinski pokretač i sukreator arhitekture i grada. U svojim bitnim potezima može moderni Zagreb zahvaliti upravo Sveučilištu na svome karizmatičnome modernom licu.

Sveučilište u Zagrebu, identitet grada, urbani asamblaž, sveučilišne zgrade, arhitektonska povijest

nije evidentirano