hrvatski

Obuka nastavnika za podučavanje izgovora engleskog jezika

Engleski jezik se već godinama podučava u hrvatskim osnovnim školama, a naglasak se uglavnom stavljao na usvajanje gramatike i vokabulara nauštrb izgovora. Prethodna istraživanja su pokazala da udžbenici ne sadrže aktivnosti u kojima se „uvježbava isključivo izgovor, već su u njima integrirane različite vještine“ (Gal i Živić, 2007). Jedan od mogućih razloga zašto nastavnici ne podučavaju izgovor je i neadekvatna obuka nastavnika, koja ima za posljedicu da se fokus stavlja na druge segmente nastave. Cilj ovog istraživanja je vidjeti postoji li želja za usavršavanjem vlastitog izgovora nastavnika, zašto, koje su kompetencije stekli nastavnici tijekom školovanja kako bi podučavali izgovor te koje metode sami primjenjuju u nastavi. Istraživanje je provedeno na 31 predmetnom nastavniku engleskoga jezika koji su ispunili anonimni upitnik (temeljen na Henderson i sur. (2012) te prilagođen za potrebe ovog istraživanja). Upitnik se sastojao od Likertove skale (1-5), da-ne odgovora te otvorenih pitanja kako bi se mogla napraviti kvantitativna i kvalitativna analiza. Rezultati pokazuju kako nastavnici smatraju da je njihov izgovor jednako važan kao i ostale jezične vještine, ali s druge više od polovine njih navodi da su im u nastavi prioritet gramatika i vokabular. Nastavnici se slažu da tijekom studiranja nisu dobili adekvatne kompetencije kako podučavati izgovor. U nastavi za podučavanje uglavnom koriste ponavljanje za modelom s CD-a ili za nastavnikom i tongue twisters-e, dok mnogi odgovaraju da se ne stignu posvetiti vježbama koje se odnose na izgovor zbog opsega gradiva. Na posljetku, možemo zaključiti da je fokus na segmentalne i suprasegmentalne sastavnice govora i dalje zapostavljen.

obuka nastavnika, izgovor, engleski jezik kao strani jezik, osnovna škola

nije evidentirano