hrvatski

Emocijski aspekti primjene teorije recepcije

Teorija recepcije u središte svojeg proučavanja postavlja čitatelja odnosno publiku u odnosu na autora i književno djelo. Dakle, temelji se na književnom komunikacijskom procesu između autora i čitatelja koji komuniciraju putem književnog djela. Temeljno polazište teorije recepcije sadržano je u mišljenju kako bi se cjelokupno proučavanje povijest književnosti trebalo orijentirati prema čitatelju kao glavnom akteru književne komunikacije. Takva je komunikacije ostvarena unutar obzora očekivanja odnosno spremnosti čitatelja da na temelju prethodno usvojenog čitateljskog iskustva prihvati novo djelo te u postojanju mjesta neodređenosti koje čitatelj upotpunjava svojom recepcijom djela. U kontekstu teorije recepcije, možemo reći da se emocije razvijaju unutar komunikacijskog procesa, a mogu biti ostvarene unutar događaja ili kao unutrašnji svijet pojedinca. U tom pogledu, jezik je temeljno sredstvo čitateljeve recepcije emocija u književnosti s obzirom da se u književnosti emocije razvijaju u jezika. Recepcija emocija te njihovo razumijevanje utječe na razumijevanje čitateljevog vlastitog emocionalnog života.

teorija recepcije ; Hans Robert Jauss ; Wolfgang Iser ; implicitni čitatelj ; emocije ; komunikacijski procesi

nije evidentirano