hrvatski

Prema metasociologiji medija: otvaranje novih (i starih) istraživačkih pitanja

Najjednostavnije rečeno, mediji nisu ništa drugo do komunikacija koja se odvija izvan prostorne i vremenske, odnosno fizičke prisutnosti (Krotz, 2007 ; Thompson, 1995). U razdoblju globalne COVID-19 pandemije, koja se proširila svijetom u proljeće 2020., održavanje fizičke distance jedna je od mjera njezina suzbijanja. U tim okolnostima mediji postaju istaknut čimbenik održavanja šire društvene dinamike. Istraživanje je medija izrazito kompleksno interdisciplinarno polje u kojem se prepliću tradicionalne discipline poput psihologije, sociologije, ekonomije i politologije s kulturnim studijima, informacijskim znanostima i računarstvom. Obiluje brojnim teorijskim konceptima, često i teorijskim i metodološkim nepreciznostima i nedorečenostima. Čim društvenu važnost medija pokušamo teorijski argumentirati, dolazimo do nepregledne interdisciplinarne kompleksnosti. U svojoj knjizi Sociologija medija: rutine, tehnologija i moć u izdanju Naklade Jesenski i Turk iz 2020. godine pokušavam reducirati tu kompleksnost na neke, osobito sociolozima, poznate koncepte i teoretičare. Namjera te knjige nije da bude iscrpna, jer bi takav rad zahtijevao publikaciju znatno šireg opsega te angažman većeg broja stručnjaka na projektu enciklopedijskog karaktera. Umjesto toga, cilj je knjige otvoriti teorijsku raspravu o posebnoj grani sociologije te ukazati na osnovne misaone poveznice između sociološke i medijske teorije.

metasociologija, mediji, teorija

nije evidentirano