hrvatski

Jean-Jacques Rousseau i njegovi ratovi: O Glazbenom rječniku

Rousseauovo glazbeno i muzikološko djelo je platforma na kojoj se može pokazati da je, tijekom svih njegovih "ratova" (odakle metafora rata), duh koji ga prati, u biti, reprezentacija. Čak i njegova "nova muzikologija", antropologija glazbe, ne može riješiti taj problem. Rousseauov primjer također pokazuje nesigurnost ove uporabe metafore u muzikološkom i teorijskom diskursu. Njegov "Glazbeni rječnik", izdan 1767., najavljuje jedno eminentno tehničko, leksikografsko djelo, to otvoreno polje u kojem se sve može naći, kako kaže Valéry. Istodobno, glazba pokazuje da "zna" bolje, iako uporno odbija odrediti prirodu ovog znanja. Ako glazbu shvaćamo kao jezik, nastojimo dati smisao onom osjetilnom, što je moguće isključivo kroz reprezentaciju (Lacoue-Labarthe). Upravo iz tog razloga, Rousseauova borba, i da je nadjačala sve svoje oponente, od Rameaua do sebe samog, uvijek nužno podbacuje. No, on je jedan od onih koji su uspjeli podbaciti na fantastičan način, napisavši svoje djelo u i o glazbi. Njegov obvezni recitativ, pjevanje, glas koji osuđuje i psihologiju i biografiju, sve to pokazuje da se metafora, i metafora rata, i metafora jezika, pjeva.

Rousseau, Glazbeni rječnik, rat, Rameau, metafora

nije evidentirano