hrvatski

Složenopredikatske konstrukcije: teorija i primjena

U ovom se radu proučavaju tzv. složenopredikatske konstrukcije (v. Goldbeg 1996), odnosno istražuju slučajevi u kojima se predikat izražava pomoću glagola i imenice povezanih u jedinstvenu sintaktičko-semantičku cjelinu, pri čemu se (relativno) isti propozicijski sadržaj nerijetko može izraziti jednostavnim glagolom koji je srodan imenici (npr. dati zapovijed – zapovjediti, baciti pogled – pogledati, voditi razgovor – razgovarati). U prvom dijelu rada donosi se kratak prikaz dosadašnjih teorijskih pristupa usvojenih u okviru tradicionalne južnoslavistike (Radovanović 1977, Topolińska 1982, Petrović 1988, Silić i Pranjković 2005). U drugom dijelu rada obrađuju se pristupi usvojeni u okviru tradicionalne i moderne anglistike (Poutsma 1929, Jespersen 1942, Wierzbicka 1982 i dr.) te se spominje kontrastivnolingvistički pristup proučavanju složenopredikatskih konstrukcija u hrvatskom i engleskom (Gradečak-Erdeljić i Brdar 2012), kao i psiholingvistički pristup hrvatskim složenopredikatskim konstrukcijama (Peti- Stantić, Japirko i Kežić 2016). U četvrtom dijelu rada predstavljaju se rezultati psiholingvističkoga istraživanja o hrvatskim složenopredikatskim konstrukcijama u kojemu se ispitivalo njihova značenjska obilježja te njihovu produktivnost i shematičnost.

sintaksa ; semantika ; sintaktičko-semantički međusklop ; lagani glagoli ; složenopredikatske konstrukcije ; konstrukcijska gramatika ; primijenjena konstrukcijska gramatika

nije evidentirano