hrvatski

Hrvatska u 21. stoljeću: Odgoj i obrazovanje - Bijeli dokument o hrvatskom obrazovanju

KONCEPTUALNA OSNOVA U razvijenim društvima glavni razvojni resurs je ljudski kapital, a njegovu kvalitetu bitno određuju obrazovanje i odgoj. Obrazovanje i odgoj trebaju doprinijeti održivom nacionalnom razvoju i trajnom razvoju pojedinaca. Zbog toga sve razvijene zemlje drže obrazovanje nacionalnim prioritetom te primjenjuju one strategije razvoja obrazovanja i odgoja koje najviše doprinose gospodarskom, socijalnom i kulturnom razvoju društva te osobnom razvoju njegovih članova. Suvremene strategije obrazovnog razvoja temelje se na koncepciji cjeloživotnog učenja i koncepciji &#8220 ; društva koje uči&#8221 ; . Te su koncepcije sedamdesetih i osamdesetih godina razvile međunarodne organizacije ; OECD, UNESCO, ILO, Vijeće Europe i Europska komisija koje promišljaju međunarodni razvoj i ulogu obrazovanja u njemu te ih preporučile svojim članicama kao osnovu za vođenje nacionalne prosvjetne politike. Koncepcija cjeloživotnog učenja nastala je zato jer se količina novoga znanja svakim danom sve više povećava, dok postojeće znanje sve brže zastarijeva. Da bi se išlo u korak s vremenom, nužno je učiti cijeli život, makar se cijeli život ne može ići u školu. Zato se osim školovanjem obrazovanje provodi i neformalnim obrazovanjem, samoobrazovanjem i informalnim učenjem. To su četiri glavna, u razvijenim zemljama već posve ravnopravna oblika učenja koja se povezuju u sustav cjeloživotnog učenja. Kako se pak veliki dio obrazovanja odvija izvan škole, na mjestima rada i življenja odraslih osoba, čitavo društvo postaje &#8220 ; društvom koje uči&#8221 ; . Zbog navedenih razloga suvremene strategije razvoja obrazovanja ne zahvaćaju samo školovanje djece i mladih nego i neformalno obrazovanje i samoobrazovanje odraslih. Procjenjuje se da su one zemlje čija se prosvjetna politika ne temelji na koncepciji cjeloživotnog učenja i koncepciji &#8220 ; društva koje uči&#8221 ; , osuđene na gospodarsku i političku marginalizaciju. To se pogotovo odnosi na postkomunističke zemlje, jer gospodarsku, socijalnu i kulturnu tranziciju mora provesti sada aktivno stanovništvo, ne čekajući na naraštaje moderno educirane djece i mladih. Stoga se strategija razvoja obrazovanja i odgoja Hrvatske, koju predlažemo, temelji na koncepciji cjeloživotnog učenja i koncepciji &#8220 ; društva koje uči&#8221 ; . STANJE SUSTAVA I PREPORUČENE PROMJENE Analize su pokazale da stanje školskog i neškolskog obrazovanja u Hrvatskoj ne odgovara razvojnim potrebama razvijenog društva. Programima predškolskog (ranog) odgoja i obrazovanja obuhvaćen je premalen broj djece pri čemu institucije predškolskog odgoja nisu jednako dostupne svima. Stoga je neophodno stvaranje prostornih, financijskih i kadrovskih uvjeta za uključivanje sve djece u godini prije polaska u osnovnu školu u program predškolskog (ranog) odgoja i obrazovanja, te uključivanje što više djece u ostale programe ranog odgoja i obrazovanja. Školovanje bi odgojitelja trebalo osuvremeniti i podići na visokoškolsku razinu. Osnovno i obvezno obrazovanje strukturno je i sadržajno inkompatibilno s istovrsnim obrazovanjem u razvijenim zemljama Europe. U nas osnovna škola traje duže, a obvezna kraće nego što je to u razvijenim zemljama. Stoga se predlaže skraćivanje osnovnog školovanja na 6 godina i produžavanje obveznog na 9 ili 10 godina, o čemu bi odluku trebalo donijeti na temelju studije izvodljivosti. Da bi se povećala kvaliteta znanja potrebno je provesti kurikularnu reformu. Njome bi trebalo rasteretiti programe od nebitnih informacija, zamijeniti ih sadržajima bolje transferne vrijednosti, a metode poučavanja osuvremeniti postupcima koji omogućuju veći stupanj individualizacije. Time će se povećati kvaliteta obrazovanosti svih učenika, pa i onih s tzv. &#8220 ; posebnim potrebama&#8221 ; (nadarenih i učenika s teškoćama u učenju). Promjene nastavnog plana i programa te nastavnih metoda i organizacije, trebaju zahvatiti i postobveznu ili tzv. &#8220 ; višu srednju školu&#8221 ; koju tvori sustav diverzificiranih programa od kojih neki više pripremaju za zapošljavanje, a neki više za nastavak studija. Upisne postupke u više stupnjeve obrazovanja treba temeljiti na ocjenama dobivenim eksternom valorizacijom. Time se ujednačavaju šanse za nastavak obrazovanja i jamči potrebna ulazna kvaliteta učeničkog znanja u programe viših stupnjeva obrazovanja. Na eksternoj valorizaciji treba temeljiti državnu maturu. U sustavu postosnovnog obrazovanja nužno je osigurati mehanizme horizontalnog prijelaza između različitih vrsta programa. Obrazovanje učitelja razredne i predmetne nastave te obrazovanje nastavnika treba učiniti kompatibilnim s europskim. Visoka učiteljska učilišta trebaju osposobljavati učitelje za nastavu u svim razredima reformirane osnovne škole. U obrazovanju predmetnih nastavnika podzastupljene su &#8220 ; obrazovne znanosti&#8221 ; pa njihov udio i sadržaj treba uskladiti s europskim standardom. Visoko je obrazovanje u nas nedovoljno usklađeno s europskim. Nedovoljan je postotak visokoobrazovanog stanovništva (12% osoba starijih od 15 godina s višim i visokim obrazovanjam u odnosu prema europskom prosjeku koji iznosi 20%) i niska je efikasnost studiranja. Stoga će trebati povećati visokoškolsku produkciju i efikasnost studiranja pomoću strukturnih reformi što su sukladne promjenama predviđenima Bolonjskom deklaracijom ; diverzificirati sustav visokog obrazovanja, jačati diplomski stručni studij i poslijediplomski/doktorski studij, osiguravati kvalitetu, razvijati međunarodnu sveučilišnu suradnju, jačati autonomiju sveučilišta, učinkovitije upravljati integriranim sveučilištem te više ulagati u visoko obrazovanje i znanost. Potrebno je reintegrirati neke znanstvene institute u sustav visokog obrazovanja. Obrazovanje odraslih, koje je u svijetu najdinamičniji sektor cjeloživotnog obrazovanja, u nas je najzapušteniji dio obrazovnog sustava. Ono je nerazvijeno glede obuhvata polaznika, broja specijaliziranih institucija, specijaliziranih kadrova, podprivilegirano je glede financiranja i nepotpuno je zakonski regulirano. Obrazovanje odraslih će trebati postati sastavnim dijelom obrazovne politike u čijem kreiranju treba sudjelovati više ministarstava. Treba osnovati Nacionalni savjet za obrazovanje odraslih koji bi formulirao politiku obrazovanja odraslih i osiguravao uvjete za njezino provođenje. Postojeći obrazovni sustav ima nedovoljnu sposobnost za strukturne promjene i unapređivanje kvalitete obrazovanja i odgoja. Njegovu sposobnost za održavanje dobrog stanja sustava i za poželjne promjene treba jačati poboljšavanjem razvojne infrastrukture (istraživačkih i razvojnih institucija, savjetodavnog nadzora, edukacijom ravnatelja i obrazovnih specijalista) te učinkovitijim decentraliziranim upravljanjem. Strukturne promjene (reformu) obrazovanja treba stručno elaborirati, a kritične točke sustava prethodno sanirati. Novčana sredstva za školstvo (osnovno, srednje i visoko) treba povećavati takvom dinamikom kako bi izdvajanja iz bruto društvenog proizvoda što prije dostigla razinu od oko 6%.

strategija; obrazovanje; Hrvatska

nije evidentirano

engleski

White Paper on Croatian Education

KONCEPTUALNA OSNOVA U razvijenim društvima glavni razvojni resurs je ljudski kapital, a njegovu kvalitetu bitno određuju obrazovanje i odgoj. Obrazovanje i odgoj trebaju doprinijeti održivom nacionalnom razvoju i trajnom razvoju pojedinaca. Zbog toga sve razvijene zemlje drže obrazovanje nacionalnim prioritetom te primjenjuju one strategije razvoja obrazovanja i odgoja koje najviše doprinose gospodarskom, socijalnom i kulturnom razvoju društva te osobnom razvoju njegovih članova. Suvremene strategije obrazovnog razvoja temelje se na koncepciji cjeloživotnog učenja i koncepciji &#8220 ; društva koje uči&#8221 ; . Te su koncepcije sedamdesetih i osamdesetih godina razvile međunarodne organizacije ; OECD, UNESCO, ILO, Vijeće Europe i Europska komisija koje promišljaju međunarodni razvoj i ulogu obrazovanja u njemu te ih preporučile svojim članicama kao osnovu za vođenje nacionalne prosvjetne politike. Koncepcija cjeloživotnog učenja nastala je zato jer se količina novoga znanja svakim danom sve više povećava, dok postojeće znanje sve brže zastarijeva. Da bi se išlo u korak s vremenom, nužno je učiti cijeli život, makar se cijeli život ne može ići u školu. Zato se osim školovanjem obrazovanje provodi i neformalnim obrazovanjem, samoobrazovanjem i informalnim učenjem. To su četiri glavna, u razvijenim zemljama već posve ravnopravna oblika učenja koja se povezuju u sustav cjeloživotnog učenja. Kako se pak veliki dio obrazovanja odvija izvan škole, na mjestima rada i življenja odraslih osoba, čitavo društvo postaje &#8220 ; društvom koje uči&#8221 ; . Zbog navedenih razloga suvremene strategije razvoja obrazovanja ne zahvaćaju samo školovanje djece i mladih nego i neformalno obrazovanje i samoobrazovanje odraslih. Procjenjuje se da su one zemlje čija se prosvjetna politika ne temelji na koncepciji cjeloživotnog učenja i koncepciji &#8220 ; društva koje uči&#8221 ; , osuđene na gospodarsku i političku marginalizaciju. To se pogotovo odnosi na postkomunističke zemlje, jer gospodarsku, socijalnu i kulturnu tranziciju mora provesti sada aktivno stanovništvo, ne čekajući na naraštaje moderno educirane djece i mladih. Stoga se strategija razvoja obrazovanja i odgoja Hrvatske, koju predlažemo, temelji na koncepciji cjeloživotnog učenja i koncepciji &#8220 ; društva koje uči&#8221 ; . STANJE SUSTAVA I PREPORUČENE PROMJENE Analize su pokazale da stanje školskog i neškolskog obrazovanja u Hrvatskoj ne odgovara razvojnim potrebama razvijenog društva. Programima predškolskog (ranog) odgoja i obrazovanja obuhvaćen je premalen broj djece pri čemu institucije predškolskog odgoja nisu jednako dostupne svima. Stoga je neophodno stvaranje prostornih, financijskih i kadrovskih uvjeta za uključivanje sve djece u godini prije polaska u osnovnu školu u program predškolskog (ranog) odgoja i obrazovanja, te uključivanje što više djece u ostale programe ranog odgoja i obrazovanja. Školovanje bi odgojitelja trebalo osuvremeniti i podići na visokoškolsku razinu. Osnovno i obvezno obrazovanje strukturno je i sadržajno inkompatibilno s istovrsnim obrazovanjem u razvijenim zemljama Europe. U nas osnovna škola traje duže, a obvezna kraće nego što je to u razvijenim zemljama. Stoga se predlaže skraćivanje osnovnog školovanja na 6 godina i produžavanje obveznog na 9 ili 10 godina, o čemu bi odluku trebalo donijeti na temelju studije izvodljivosti. Da bi se povećala kvaliteta znanja potrebno je provesti kurikularnu reformu. Njome bi trebalo rasteretiti programe od nebitnih informacija, zamijeniti ih sadržajima bolje transferne vrijednosti, a metode poučavanja osuvremeniti postupcima koji omogućuju veći stupanj individualizacije. Time će se povećati kvaliteta obrazovanosti svih učenika, pa i onih s tzv. &#8220 ; posebnim potrebama&#8221 ; (nadarenih i učenika s teškoćama u učenju). Promjene nastavnog plana i programa te nastavnih metoda i organizacije, trebaju zahvatiti i postobveznu ili tzv. &#8220 ; višu srednju školu&#8221 ; koju tvori sustav diverzificiranih programa od kojih neki više pripremaju za zapošljavanje, a neki više za nastavak studija. Upisne postupke u više stupnjeve obrazovanja treba temeljiti na ocjenama dobivenim eksternom valorizacijom. Time se ujednačavaju šanse za nastavak obrazovanja i jamči potrebna ulazna kvaliteta učeničkog znanja u programe viših stupnjeva obrazovanja. Na eksternoj valorizaciji treba temeljiti državnu maturu. U sustavu postosnovnog obrazovanja nužno je osigurati mehanizme horizontalnog prijelaza između različitih vrsta programa. Obrazovanje učitelja razredne i predmetne nastave te obrazovanje nastavnika treba učiniti kompatibilnim s europskim. Visoka učiteljska učilišta trebaju osposobljavati učitelje za nastavu u svim razredima reformirane osnovne škole. U obrazovanju predmetnih nastavnika podzastupljene su &#8220 ; obrazovne znanosti&#8221 ; pa njihov udio i sadržaj treba uskladiti s europskim standardom. Visoko je obrazovanje u nas nedovoljno usklađeno s europskim. Nedovoljan je postotak visokoobrazovanog stanovništva (12% osoba starijih od 15 godina s višim i visokim obrazovanjam u odnosu prema europskom prosjeku koji iznosi 20%) i niska je efikasnost studiranja. Stoga će trebati povećati visokoškolsku produkciju i efikasnost studiranja pomoću strukturnih reformi što su sukladne promjenama predviđenima Bolonjskom deklaracijom ; diverzificirati sustav visokog obrazovanja, jačati diplomski stručni studij i poslijediplomski/doktorski studij, osiguravati kvalitetu, razvijati međunarodnu sveučilišnu suradnju, jačati autonomiju sveučilišta, učinkovitije upravljati integriranim sveučilištem te više ulagati u visoko obrazovanje i znanost. Potrebno je reintegrirati neke znanstvene institute u sustav visokog obrazovanja. Obrazovanje odraslih, koje je u svijetu najdinamičniji sektor cjeloživotnog obrazovanja, u nas je najzapušteniji dio obrazovnog sustava. Ono je nerazvijeno glede obuhvata polaznika, broja specijaliziranih institucija, specijaliziranih kadrova, podprivilegirano je glede financiranja i nepotpuno je zakonski regulirano. Obrazovanje odraslih će trebati postati sastavnim dijelom obrazovne politike u čijem kreiranju treba sudjelovati više ministarstava. Treba osnovati Nacionalni savjet za obrazovanje odraslih koji bi formulirao politiku obrazovanja odraslih i osiguravao uvjete za njezino provođenje. Postojeći obrazovni sustav ima nedovoljnu sposobnost za strukturne promjene i unapređivanje kvalitete obrazovanja i odgoja. Njegovu sposobnost za održavanje dobrog stanja sustava i za poželjne promjene treba jačati poboljšavanjem razvojne infrastrukture (istraživačkih i razvojnih institucija, savjetodavnog nadzora, edukacijom ravnatelja i obrazovnih specijalista) te učinkovitijim decentraliziranim upravljanjem. Strukturne promjene (reformu) obrazovanja treba stručno elaborirati, a kritične točke sustava prethodno sanirati. Novčana sredstva za školstvo (osnovno, srednje i visoko) treba povećavati takvom dinamikom kako bi izdvajanja iz bruto društvenog proizvoda što prije dostigla razinu od oko 6%.

strategy; education; Croatia

nije evidentirano