hrvatski

Cvijet kreposti ili o naravi ljudskoj kroz narav životinjsku: studija, transliteracija, faksimil

Cvijet kreposti, odnosno Cvêtь otь kreposti, starohrvatski prijevod poznatoga talijanskog djela Fiore di virtù, pojavljuje se u 14. stoljeću i svoju popularnost širi europskim prostorom tijekom nekoliko narednih stoljeća. Ovo jedinstveno djelo europske srednjovjekovne književnosti svojom koncepcijom nagovještava renesansno doba na zanimljiv i poučan način. Osim što su moralno-parenetički sadržaji utemeljeni na popularnim sentencama antičkih i srednjovjekovnih mislilaca, u ovom djelu zooantropološke predodžbe bestijarijskoga izvorišta služe kao usporednice u vizualnom predočavanju ljudskih mana i vrlina te emotivnih stanja – apstraktnih i teško razumljivih pojmova. Na taj se način zorno predočava povezanost životinje i čovjeka, različitih bića koja dijele isto životno okruženje. Premda je u djelu zanimanje za čovjeka te njegove mane i vrline na prvomu mjestu, ono dolazi do izražaja tek u oprimjerenom animalističkom segmentu kojim se naglašava čovjekova bliskost sa životinjama. Znanje o njima, njihovoj naravi i ponašanju, odnosno o etologiji, temelj je razumijevanja cjelokupnoga djela te njegove univerzalne i svevremenske poruke. Posebno valja istaknuti da je djelo pisano pučkim jezikom što je doprinosilo stvaranju šire publike i njezinu prosvjećenju. Djelo se zbog toga, kao i zbog razvoja tiska brzo umnožavalo i konstantno dopunjavalo u rasponu od nekoliko stoljeća. Osim toga prevođeno je i tiskano na razne vernakulare, šireći svoju prosvjetiteljsko- obrazovnu funkciju te je tako postalo pristupačno širokomu društvenom sloju. Studija o Cvijetu kreposti u hrvatskoj književnoj tradiciji utemeljena je na kulturološkoj, filološkoj i kulturnoanimalističkoj analizi te na faksimilnom i transliteriranom izdanju teksta iz hrvatskoglagoljskih zbornika i ćiriličnoga Libra od mnozijeh razloga. 344 Cvijet kreposti Budući da tekst Cvijeta kreposti u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti ni u jednom rukopisu nije očuvan u cijelosti, u razradbi je obuhvaćeno ukupno šest rukopisa. Tri su iz 15. stoljeća: Vinodolski zbornik, Ljubljanski zbornik i Petrisov zbornik, a tri iz 16. stoljeća: Tkonski zbornik, Grškovićev zbornik i Libro od mnozijeh razloga. Najveći je dio teksta očuvan u Tkonskom zborniku stoga je taj rukopis poslužio kao temeljni u našem radu. U hrvatskoglagoljskoj i ćirilskoj varijanti prijevoda Cvijeta kreposti, od sveukupno četrdeset i jednoga poglavlja, njih trideset i četiri donosi životinjske usporednice u tumačenju ljudskih mana i vrlina. Svaki je od navedenih rukopisa osobit jer donosi različit broj poglavlja. Najkraći su, kao što je opisano, najstariji glagoljski tekstovi koji sadrže sveukupno dvadeset i osam poglavlja, od njih trideset i pet, koliko su imali najstariji talijanski prijepisi. Kako je svaki novi prijevod zapravo i nova prerada cjelokupnoga djela, koja redovito zrcali individualne literarne porive priređivača, broj poglavlja se povećavao pa je u talijanskim varijantama dosegao četrdeset i jednu glavu. U monografiji se potanko obrazlaže nastanak i popularizacija Cvijeta kreposti te širenje djela europskim prostorom s posebnim naglaskom na edicije znanih prijevoda. Navedeni su svi poznati prijevodi, počevši od talijanskoga izvornika, preko španjolskoga, katalonskoga, francuskoga, njemačkoga, pa sve do armenskoga, grčkoga, rumunjskoga i engleskoga te na koncu do slavenskih prijevodnih varijanti. Oni svjedoče koliku je popularnost imalo ovo djelo izvan granica talijanske pučke književnosti koju zahvaljuje univerzalnosti teme prije pojave tiska i dugo nakon njega. Nakon razrađene strukture djela i književnih utjecaja koji su ga oblikovali, posebna je pozornost posvećena hrvatskoj inačici (uz navode svih poglavlja u sačuvanim hrvatskoglagoljskim varijantama) uz filološki osvrt na tekstovne predloške hrvatskoga Cvijeta kreposti. Premda je odabrani tekst očuvan u različitim hrvatskim rukopisima, pa je jezični opis prilično složen, u ovom je izdanju on ukratko iznesen jer držimo da je važno još jednom istaknuti da se na temelju zborničkih rukopisa 15. i 16. stoljeća dobro odslikava jezična šarolikost u hrvatskim beletrističkim tekstovima. Razradi animalističkih segmenata svakoga poglavlja pristupilo se s dodatnim zanimanjem s obzirom na bitnost svake spomenute životinje i njezin povijesno-kulturološki kontekst. U tom smislu životinje su popisane s pridodanim popisom ljudskih moralnih 345 Sažetci vrijednosti koje svaka životinja predočuje, odnosno s pripadajućim joj ljudskim manama i vrlinama. Životinje su potom razvrstane po vrstama i svaka je obrazložena u svom simboličkom i moralno-parenetičkom kontekstu. Dodatno je, radi preglednosti tablično prikazan životinjski svijet u hrvatskom Cvijetu kreposti s ekscerpiranim i transliteriranim bestijarijskim odlomkom te mjestima u postojećim glagoljskim izvorima i jednom ćirilskom. Osim što je problematika Cvijeta kreposti sustavno analizirana u kontekstu europske književnosti, spomenuti su svi hrvatski filolozi koji su se se bavili ovom temom od kraja 19. i tijekom 20. stoljeća kada proučavanje hrvatske starije književnosti doživljava svoj osebujni zamah. Uz transliterirane glagoljske i jedan ćirilski tekst te uz dodane faksimile tih rukopisa, nastojale smo što cjelovitije prikazati Cvijet kreposti i razloge velike popularnosti ovoga djela na pragu renesanse. U uvodnoj smo studiji pokušale dodatno razraditi besmrtnu temu Cvijeta kreposti i vječnu potrebu čovjeka za upoznavanjem samoga sebe i to ne samo pomoću sentenci istaknutih mislilaca već i pomoću živopisnih predodžbi životinja.

Cvijet kreposti, prijevod, hrvatska književnost, životinje

nije evidentirano