hrvatski

Odrednice zahtjeva za ortodontskim liječenjem u ranoj adolescenciji

Cilj istraživanja bio je ispitati odnose između intenziteta malokluzije, narušenosti kvalitete života, stava roditelja o potrebi za ortodontskim liječenjem vlastitog djeteta te zahtjeva za ortodontskim liječenjem mlađih adolescenata u Hrvatskoj. Dodatno, provesti validaciju četiri skraćene inačice Upitnika percepcije djece koji mjeri psihosocijalne utjecaje i oralne funkcije. Uzorak je činilo 287 ispitanika (55% ženskog spola) dobi 11-14 godina. Psihometrijske karakteristike Upitnika percepcije djece analizirane su provjerom valjanosti, pouzdanosti i prikladnosti. Regresijskom analizom istražen je odnos intenziteta malokluzije, spola, narušenosti kvalitete života, stava roditelja o potrebi za ortodontskim liječenjem svog djeteta i zahtjeva za liječenjem mlađih adolescenata. Upitnik percepcije djece pokazao je zadovoljavajuću valjanost, pouzdanost i prikladnost, regresijske i kraće inačice bolju nego čestične i dulje. Stav roditelja te narušeno emocionalno blagostanje smanjuju direktni linearni odnos stupnja malokluzije i zahtjeva za liječenjem djelujući kao paralelni medijatori (B=0, 12-0, 33 ; p<0, 001). Oralni simptomi, ograničenja funkcije i društveno blagostanje nisu odrednice zahtjeva. S porastom psiholoških utjecaja malokluzije i stava roditelja o potrebi za liječenjem raste zahtjev. Izgled za zahtjevom adolescenta za ortodontskim liječenjem povećava se 3, 1 puta ako roditelj ima pozitivan stav o potrebi za njegovim liječenjem (95% CI 1, 5-6, 2 ; p=0, 002), 2, 7 puta kod visokog intenziteta malokluzije (95% CI 1, 3-5, 6 ; p=0, 007) te 1, 4 puta za svaki skalarni bod narušenosti emocionalnog blagostanja (95% CI 1, 2-1, 7 ; p<0, 001). Izgled za zahtjevom adolescenta dobi 11-12 godina povećava se 7, 7 puta kod pozitivnog stava roditelja (95% CI 2, 4-25, 1 ; p=0, 001), dok se u dobi 13-14 godina povećava za 4, 5 puta kod izraženije malokluzije (95% CI 1, 5-12, 9 ; p=0, 006). Postoji visoka varijabilnost razine želje za ortodontskim liječenjem mlađih adolescenata te na nju utječe više posredničkih čimbenika, najmanje stupanj malokluzije. Adolescenti koji osjećaju sram zbog malokluzije te čiji roditelji imaju pozitivan stav o potrebi za liječenjem imat će veći zahtjev. Uloga roditelja je značajnija u ranijoj dobi kada bi mogli biti i važan čimbenik suradljivosti tijekom terapije.

Estetika ; Kvaliteta života ; Malokluzija ; Percepcija

Financijska potpora Sveučilišta u Rijeci za projekte „Odrednice učinkovitosti terapije narušenih funkcija i izgleda orofacijalnog područja“ (uniri-biomed-18-22 ; trajanje 2019.-2021.), voditelj prof. dr. sc. Stjepan Špalj te „Prediktivni čimbenici uspjeha ortodontske terapije u djece i adolescenata" (13.06.2.1.53 ; trajanje 2013.-2017.), voditelj prof. dr. sc. Stjepan Špalj