hrvatski

Frankapanski brevijar: otisak sudbine. Ilustracije molitvene knjige u zlatno doba mletačkoga tiskarstva

Rimski brevijar na njemačkom jeziku (Deutsch- römisches Brevier), objavljen 1518. godine kod venecijanskog izdavača Gregoriusa de Gregoriisa na poticaj Krste I. Frankapan (Modruš?, oko 1482. - Martijanec kod Ludbrega, 1527.) i njegove supruge Apolonije Lang von Wellenburg (Augsburg, oko 1480. - Milano, 1519./1520.), prvi je tiskani brevijar na njemačkom jeziku (drugi je objavljen u Augsburgu tek 1535. godine). U njegovom su nastanku, osim naručitelja i tiskara, sudjelovali franjevac Jacob Wyg iz Kolmara i drvorezac, kartograf i poduzetnik Ioannes (Giovanni) Andrea Vavassore. Frankapanski brevijar sadrži 711 drvoreznih ilustracija koje variraju od cjelostraničnih - s biblijskim scenama uokvirenima dekorativnim bordurama s portretima proroka, crkvenih otaca i sibila ili prizorima iz evanđelja - do onih malih dimezija, inicijala i vinjeta s biblijskim prizorima i prikazima svetaca. Od 400 tiskanih primjeraka Frankapanskog brevijara danas je u knjižnicama diljem svijeta sačuvano samo tridesetak, od kojih se jedan čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, koji je i predmet studije. Pripovjedne značajke ilustracija Brevijara, koje se nerijetko pojavljuju kao narativna dopuna pisanoj riječi, upućuju na urednika visoke likovne ali i biblijske kulture koji je, uz nemali napor, njemački tekst vješto isprepleo s raspoloživim drvorezima. Na tiskanim stranicama Frankapanskoga brevijara isprepliću se tri kulturne tradicije europskih obzora: njemačka riječ (prevedena s latinskog), talijanska slika (i to venecijanska, s raznim utjecajima koji se u njoj susreću) i hrvatska povijest, koju predstavljaju osobe okupljene oko ovog ambicioznog izdavačkog pothvata. Odluka da se Brevijar objavi upravo u Veneciji zasigurno je bila potaknuta položajem grada na lagunama kao najvećeg tiskarskog i umjetničkog središta toga doba, ali i sudbinom naručitelja: grof Krsto I. Frankapan u Veneciji je boravio između 1514. i 1519. godine kao zarobljenik mletačkoga senata, kako sam ističe u predgovoru Brevijara, uz pojašnjenje razloga njegova nastanka - potaknuti vjernike koji se njime služe da mole za njegovo spasenje. Cjelokupni izdavački pothvat Frankapanskoga brevijara - prijevod, odabir ugledna mletačkoga tiskara Gregoriusa de Gregoriisa, u tome trenutku ovlaštena i specijalizirana za izdanja duhovnih štiva s cijenjenim crno-crvenim dvostupčanim tiskom, naklada od 400 primjeraka i obilje knjižnih drvoreza Ioannesa Andree Vavassorea – otkrivaju visoke ambicije naručitelja, Krste I. Frankapana i Apolonije Lang. Ilustracije Frankapanskoga brevijara dio su zajedničkoga vizualnog repertoara kojim su se koristili venecijanski tiskari u prvim desetljećima XVI. stoljeća, pa se tematski i likovno srodne - ponegdje čak i istovjetne - ilustracije javljaju i u tiskanim molitvenim knjigama drugih izdavača. No upravo brojnost ilustracija ukazuje na veću ambiciju naručitelja, priređivača ili izdavača tiskane molitvene knjige.

Frankapanski brevijar ; Deutsch-römisches Brevier ; Krsto I. Frankapan ; Apolonija Lang von Wellenburg ; Gregorius de Gregoriis ; Ioannes (Giovanni) Andrea Vavassore ; drvorezne ilustracije

nije evidentirano