hrvatski

Motivi meandra i svastike na ranokršćanskim mozaicima salonitanske škole-radionice mozaika

Motivi meandra i svastike jedni su od najstarijih i najraširenijih likovnih uzoraka koji se javljaju na gotovo svakom mediju vizualnih umjetnosti pa tako i na mozaicima. Njihova osnovna obilježja su dugo trajanje, gotovo od samih početaka likovnog izražavanja čovjeka do danas te njihova rasprostranjenost na svim kontinetima. Inkorporirani su u likovnost gotovo svih civilizacija, a derivacija su spirale koja je praiskonski simbol svemira i vremensko-prostorne beskonačnosti. Likovnom pretvorbom spirale iz organskog u geometrijsko obličje nastaju meandar i svastika s gotovo istovjetnim značenjem beskonačnosti, ritma, neprekinutosti, sunca, života, dobra, svjetla, nade i zdravlja. Njihova simbolika vremenom je postala slojevita, no uvijek na tragu izvorne solarne simbolike koju preuzima i ranokršćanska ikonografija kako unutar, tako i izvan konteksta liturgije. U današnjem vremenu, motiv svastike, opterećen povijesnim konotacijama drugog svjetskog rata, izgubio je svoj izvorišni sadržaj, štoviše, kao simbol doživljava se u potpuno suprotnom značenju. Samo naizgled na ranokršćanskim mozaicima se može steći dojam da je njihova uporaba uvjetovana njihovom likovnom zanimljivošću koja počiva na izrazito geometriziranoj dekorativnosti i kao takvi izuzetno su prikladni za medij mozaika. Ipak, ne valja zaboraviti, a još manje odbaciti, i njihov simbolički sadržaj vremensko-prostorne beskonačnosti koji je pridržan Bogu

meandar ; svastika ; mozaik ; simbol ; znak ; likovnost ; salonitanska škola-radionica mozaika ; provincija Dalmacija

nije evidentirano