hrvatski

Geneza i kontekst političke komunikacije u Hrvatskoj na referendumu o članstvu u Europskoj uniji 2012. i na europskim izborima 2013. i 2014.: četvrt stoljeća između nacionalnih i europskih tema

Hrvatska nije samo trenutačno posljednja država koja je postala punopravnom članicom Europske unije, nego je i njezina jedina članica u povijesti čiji su birači dvije godine zaredom, 2013. i 2014., birali svoje zastupnike u Europski parlament. Doda li se tomu da je u Hrvatskoj 2012. održan referendum o pristupanju zemlje Europskoj uniji, moguće je zaključiti da se dosad ni u jednoj članici Unije njezini birači nisu tako učestalo izjašnjavali o europskim političkim temama. Znači li to da su hrvatski birači „najeuropskiji“ kad je riječ o političkoj komunikaciji vezanoj uz europske teme na neposrednim izjašnjavanjima volje i preferencija? Ili je i u Hrvatskoj zabilježena ta pojava da su europske izbore, a prije toga i referendum, političke stranke i sudionici na izborima iskoristili za stavljanje nacionalnih političkih, ekonomskih i društvenih tema u prvi plan? Temeljem iskustava s izbora za Europski parlament u Hrvatskoj politička komunikacija pokazuje i zajednički europski trend i specifično hrvatsko obilježje. Kao i u većini članica Europske unije, na europskim izborima iz 2004. i 2009. i u Hrvatskoj su uoči izbora za Europski parlament dominirale nacionalne teme u političkoj komunikaciji i profiliranju sudionika na izborima. Hrvatska je pak specifična utoliko što je u smislu političke komunikacije ključnu ulogu u promicanju europskih tema i važnosti Europskog parlamenta kao tijela za koje se glasa na izborima iz 2013. i 2014. preuzela izborna administracija na čelu s Državnim izbornim povjerenstvom. Ta dva komunikacijska pristupa izborima – nacionalni, od strane političkih stranaka, i europski, od strane tijela koja provode izbore – rezultirala su iz europskih izbora u svojevrsne miniparlamentarne izbore.

Hrvatska ; Europska unija ; europski izbori ; referendum ; politička komunikacija

nije evidentirano