Naslov
Hegelova recepcija političke ekonomije i kritika teorije društvenog ugovora
(Hegel's reception of political economy and his critique of the social contract theory)

Autori
Vujeva, Domagoj

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
"Marxovo nasljeđe (1818.-2018.), Međunarodni znanstveni skup povodom 200. godišnjice Marxova rođenja i objavljivanja knjige Daga Strpića "Robna proizvodnja i udruženi rad u Marxovoj kritici političke ekonomije"

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 10.05.2018. - 11.05.2018

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Hegel ; klasična politička ekonomija ; društveni ugovor ; Smith
(Hegel ; classical political economy ; social contract ; Smith)

Sažetak
Izlaganje tematizira utjecaj klasične političke ekonomije na Hegelovu kritiku teorije društvenog ugovora i strukturu njegove „Filozofije prava“. Nasuprot ugovornoj teoriji, u kojoj je država pojmljena kao društvu „izvanjska moć“, koja drži na okupu međusobno suprotstavljene ili slučajno povezane pojedince, Hegel, na tragu klasične političke ekonomije prepoznaje „ekonomske zakonitosti“ kao općenitost imanentnu modernom građanskom društvu. U tom smislu, građansko društvo za njega predstavlja „povijesnu istinu“ ugovornog modela države, ali i daje unutarnju i zbiljsku mjeru za njegovu kritiku. Istodobno, Hegel ne dijeli pretpostavku klasične političke ekonomije o samoregulatornom karakteru tržišnih mehanizama niti njen optimizam u pogledu blagotvornih učinaka ekonomskog rasta po društvo u cjelini i svakog njegovog člana pojedinačno. Zbog toga, „građansko društvo“ u „Filozofiji prava“ nije svedeno na tržišne odnose, koji čine „sustav potreba“, nego sadrži i institucije koje se trebaju suprotstaviti destruktivnim tržišnim tendencijama. Tim je institucijama dopušten širi raspon regulacije i dalekosežniji intervencionistički zahvat, nego je to slučaj u klasičnom liberalnom polit- ekonomskom modelu, kad je riječ o odnosu države prema ekonomiji. U krajnjoj instanci se pokazuje kako građansko društvo, premda sadrži ekonomske zakonitosti koje mu daju relativnu sposobnost samoreprodukcije, svoj princip konstitucije nema u sebi samom, nego ga dobiva od političke države, koja je sfera istinskog zajedništva i najviši stupanj ozbiljenja slobode pojedinca u sferi objektivnog duha. Na taj način je istodobno implicitno priznat neuspjeh građanskog društva da na svom tlu realizira „konkretnog čovjeka“ u njegovom ekonomskom opstanku, odnosno pitanje čovjekove ekonomske subjektivnosti je zaobiđeno i kompenzirano nastojanjem da se čovjekova cjelovitost pronađe na tlu političke države.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija, Filozofija

POVEZANOST RADA