hrvatski

Europske integracije i usvajanje europskih politika azilne zaštite u Hrvatskoj: prava osoba pod zaštitom i njihova integracija u društvo.

Rad se bavi razvojem integracijskih politika za korisnike u sustavu azila (azilante i osobe pod supsidijarnom zaštitom) u Hrvatskoj. Iako je pitanje integracija izbjeglica centralno za studije koje se bave pitanjem migracija, izbjeglištva i državljanstva, rasprave o europeizaciji politika izbjegličke zaštite nisu se značajnije bavile aspektom integracije. Međutim, u hrvatskom kontekstu, gdje su sustavne politike zaštite izbjeglica razvijane prije svega (ako ne i isključivo) u kontekstu europskih integracija, pitanja izbjegličke zaštite općenito, a tako i aspekt integracije izbjeglica, nužno je proučavati u ovom kontekstu. Utoliko, autorica se bavi usvajanjem europskog zakonodavnog okvira vezanog za integraciju i posebice hrvatskim usvajanjem Kvalifikacijske direktive, kao temeljnog instrumenta koji na razini EU propisuje prava osoba pod međunarodnom zaštitom i njihovu integraciju na nacionalnoj razini. Pri tome, rad se fokusira na tri temeljna pitanja: (a) analizu potencijala Kvalifikacijske direktive i širih europskih normi u pitanju integracije izbjeglica ; (b) pitanje provedbe europskog azilnog zakonodavstva u Hrvatskoj (područje integracije) ; te (c) faktore koji doprinose dinamici usvajanja i provedbe danih mjera u Hrvatskoj. Nakon pregleda razvoja europskog sustava zaštite izbjeglica i europskog pristupa integracijskim pitanjima, autorica analizira razvoj integracijskih politika u Hrvatskoj. Kako zaključuje, iako je dio mjera europskog sustava azila ponudio relativno kvalitetna rješenja za priznate izbjeglice, integracijske mjere ostale su nedostatno definirane, omogućavajući nacionalnim vlastima širok prostor diskrecije pri njihovoj implementaciji i provedbi. Prije svega, Unija je ostala nespremna da državama nametne obvezujuće norme u pogledu stvaranja trajnih rješenja za izbjeglice (kao temeljnog pitanja međunarodnopravne zaštite izbjeglica). Također, EU je propustila priliku da od Hrvatske zahtijeva konzistentnu primjenu zakona te se preslikavanje zakonskih pravila nije sustavno odrazilo na prakse integracije. Sustav integracije izbjeglica tako karakterizira neujednačena primjena zakona, ovisna prije svega o spremnosti pojedinih ministarstava da djeluju u skladu sa zakonom. U nedostatku političke volje na najvišim razinama vlasti, te uz nedostatan pritisak europskih institucija u ovom području, ono ostaje ovisno o akcidentalnim faktorima. Navedene prakse imaju nesagledive implikacije za same izbjeglice jer trajna rješenja za izbjeglice u ovom kontekstu nisu izgledna, a istovremeno europski okvir podjele odgovornosti za izbjeglice onemogućava ovim osobama da rješenje traže drugdje u članicama Unije.

prava izbjeglica, politike azila, europske integracije, društvena integracija

nije evidentirano