hrvatski

Transformacija koncepta sigurnosne zajednice

Tema disertacije je analiza promjene koncepta sigurnosne zajednice u posthladnoratovskom razdoblju. Originalni koncept Karla Deutscha za vrijeme hladnog rata doživio je ograničenu realizaciju (stvaranje sigurnosne zajednice u Zapadnoj Europi, nordijskom području, Sjevernoj Americi, te Australije i Novog Zelanda). Njegove postavke (sigurnosna zajednica koju utemeljuju države koje se nalaze na približno istom stupnju političkog i ekonomskog razvoja – demokratski politički sustav i tržišna ekonomija – odbacujući silu kao načina rješavanja međusobnih sporova) bile su zasnovane na iskustvu procesa zapadnoeuropske integracije, što je dovelo do nemogućnosti formiranja sigurnosne zajednice u drugačijim uvjetima. U radu se razmatra revidirani posthladnoratovski model sigurnosne zajednice utemeljen na metodologiji E. Adlera i M. Barnetta. Revidirani koncept nastoji definirati nove osnove za utemeljenje sigurnosne zajednice, na osnovu kojih bi se iste mogle stvarati i u drugim dijelovima svijeta. On se zasniva na postepenom razvijanju dijeljenih identiteta i vrijednosti među državama određene regije bez obzira na stupanj njihova razvoja, što dovodi do stvaranja sigurnosne zajednice. Proces transformacije sigurnosne zajednice sagledan je u okviru promjene sadašnjeg međunarodnog poretka (promjena koncepta političke zajednice u međunarodnim odnosima koja dovodi u pitanje dosadašnji primat nacionalne države kao ekskluzivne teritorijalne jedinice kroz jačanje djelovanja niza nedržavnih subjekata). U navedenom kontekstu aktualizirana je ideja o zajednici kao entitetu koji može nadopuniti državu kao okvir političkog djelovanja, i koji na različitim razinama (od lokalne do globalne) kombinira djelovanje državnih i nedržavnih subjekata. Na području sigurnosti ova ideja se ostvaruje kroz razvoj modificiranog koncepta sigurnosne zajednice kao mogućeg oblika post- teritorijalnog upravljanja koji može pružiti odgovor na danas dominantne sigurnosne prijetnje (nevojne transnacionalne prijetnje umjesto međudržavnog oružanog sukoba). Pri tome više nije moguće isključivanje razvoja odnosa između demokratskih država i nedemokratskih država ili država koje su odabrale drugačiji model političkog i ekonomskog razvoja. Revidirani model sigurnosne zajednice zasnovan na metodologiji koju su razvili Adler i Barnett trenutno predstavlja najrazrađeniju alternativnu viziju sigurnosne zajednice koja otvara mogućnost razvoja sigurnosnih zajednica na drugačijim osnovama od klasične paradigme sigurnosne zajednice, a time i njezin razvoj kao jednog od mehanizama upravljanja sigurnošću koji objedinjava djelovanje državnih i nedržavnih subjekata, te država koje se nalaze na različitom stupnju političkog, ekonomskog i socijalnog razvoja. Navedeni trendovi vidljivi su u transformaciji postojećih sigurnosnih zajednica, te u mogućnosti razvoja potencijalnih sigurnosnih zajednica na području Južne Amerike, Azije i Afrike.

zajednica, sigurnosna zajednica, post-westphalski međunarodni poredak, nedržavni subjekti, transnacionalne sigurnosne prijetnje, upravljanje sigurnošću, teorije integracije, konstruktivizam, tradicionalni model sigurnosne zajednice, revidirani model sigurnosne zajednice

nije evidentirano