hrvatski

Vladko Maček ili Juraj Krnjević? Percepcija dvojice čelnika HSS-a u političkoj emigraciji od 1945. do 1965. godine

Vladko Maček i Juraj Krnjević bili su dvojica najistaknutijih čelnika HSS-a koji su djelovali u političkoj emigraciji nakon 1945. godine. Maček je na put u emigraciju krenuo nakon kraja Drugog svjetskog rata i sloma NDH u svibnju 1945., a Krnjević se nalazio u emigraciji od travnja 1941., kada je kao predstavnik HSS-a s jugoslavenskom vladom izbjegao iz zemlje. Vladko Maček u emigraciju je stigao kao predsjednik HSS- a, a Juraj Krnjević bio je glavni tajnik stranke. Juraj Krnjević postao je predsjednik HSS-a 1965., godinu dana nakon Mačekove smrti. Maček je od svibnja 1945. do kolovoza 1947. živio i djelovao u Parizu, a od kolovoza 1947. do svoje smrti u svibnju 1964. živio je i djelovao u Washingtonu. Istovremeno, Krnjević je cijelo vrijeme boravka u emigraciji sve do svoje smrti u siječnju 1988. živio i radio u Londonu. Krnjević i Maček različito su doživljavani među političkim emigrantima i iseljenicima zbog njihove međusobne razlike u stavu oko načina rješavanja hrvatskog pitanja. Maček je bio skloniji politici sporazumijevanja sa Srbima i Slovencima te rješavanju hrvatskog pitanja u okviru Jugoslavije, dok je Krnjević bio skloniji rješavanju hrvatskog pitanja van okvira Jugoslavije i nije bio sklon sporazuma sa Srbima. Maček je uživao potporu jednog dijela istaknutih HSS-ovaca i intelektualaca koji su bili skloni njegovim koncepcijama rješavanja hrvatskog pitanja u okviru Jugoslavije. S obzirom da Maček nije takve svoje stavove jasno i precizno spominjao u javnosti, nego je javno koristio dvosmislene i nejasne izjave, među simpatizerima u emigraciji imao je i manji broj umjerenijih bivših pripadnika ustaškog pokreta i dužnosnika NDH, koji su u Mačeku vidjeli umjerenog i mudrog političara s političkim legitimitetom vođe hrvatskog naroda iz razdoblja 1930-ih godina. Zbog svojih stavova Maček je uživao simpatije i potporu jednog dijela srpske i slovenske emigracije. Za razliku od Mačeka, Krnjević je uživao simpatije onog dijela hrvatske političke emigracije koja je odbacivala svaku pomisao na Jugoslaviju i podupirala je ideju rješenja hrvatskog pitanja isključivo putem ostvarenja neovisne Hrvatske države. Također, Krnjevića nisu simpatizirali niti srpski emigranti koji su s njim bili u sukobu još iz doba djelovanja u ratnoj izbjegličkoj jugoslavenskoj vladi. Razlika u stavovima Mačeka i Krnjevića o načinu rješavanja hrvatskog pitanja izazivala je i dvojbe među emigracijom jer emigranti nisu znali da li su razlike u stavovima dvojice čelnika HSS- a dio stranačke taktike ili su posljedica dubokih međusobnih političkih razlika. Međusobne razlike u stavovima nikada nisu dovele do javnog sukoba ili razilaženja dvojice čelnika HSS-a. Krnjevićevo preuzimanje vodstva nakon Mačekove smrti dovelo je do marginaliziranja i distanciranja istaknutih HSS-ovaca koji su zastupali projugoslavensku ideju, a isto tako su se od HSS-a udaljili i oni srpski i slovenski emigranti bliski bivšem predsjedniku Mačeku. No, na drugoj strani emigrantskog političkog spektra Krnjević je u trenutku preuzimanja vodstva HSS-a 1965. dobio veliku potporu većeg dijela hrvatske političke emigracije koji je bio sklon neovisnoj Hrvatskoj državi.

Hrvatska seljačka stranka, Vladko Maček, Juraj Krnjević, hrvatsko iseljeništvo, hrvatska politička emigracija, hrvatsko pitanje, Hrvatska, Jugoslavija

nije evidentirano