hrvatski

Zec kao bioindikator onečišćenja okoliša teškim metalima

Metali su prirodno prisutni u okolišu, ne razgrađuju se, već kruže u prirodi u različitim oksidacijskim i kemijskim oblicima. Antropogeni procesi (urbanizacija, industrijalizacija, promet, poljoprivreda) dovode do povećanja koncentracija teških metala u okolišu. Zbog štetnog utjecaja na zdravlje ljudi, životinja i biljaka, sve više raste zabrinutost zbog povećanja njihovih prisutnosti u okolišu. Posebno su opasni toksični teški metali (As, Cd, Hg i Pb) koji negativno utječu na organizme i izazivaju pojavu bolesti. Kroz hranidbene lance teški metali se prenose s niže na višu hranidbenu razinu i bioakumuliraju se u određenim tkivima. Za provođenje biomonitoringa posebno su korisne divlje životinje koje se hrane prirodnom hranom i zato pružaju najbolje informacije o zagađenosti staništa. Vrste koje su široko rasprostranjene, visokih brojnosti populacija, vjerne staništu te koriste mali životni prostor, poput zeca, pokazale su se najbolje za biomonitoring. U radu se pregledom dostupne literature stavlja naglasak na zeca kao bioindikatora onečišćenja okoliša teškim metalima. Za provođenje biomonitoringa te kao organi za analizu te procjenu zagađenosti najčešće se koriste jetra i bubreg zeca. Literaturni podaci upućuju da zečevi koji obitavaju na zagađenom staništu imaju više koncentracije teških metala u tkivima nego oni s referentnog staništa. Arsen se akumulira najviše u noktima i kosi čovjeka, Cd u bubregu, Hg u mozgu i bubrezima, Pb u mozgu i dijafragmi. Starenjem jedinke povećavaju se koncentracije Cd i Hg u jetri i bubregu zeca, ali ne i Pb. Meso zeca je u većini zemalja sigurno za ljudsku prehranu, dok se korištenje iznutrica ne preporuča.

antropogeni utjecaj ; bioakumulacija ; biomonitoring ; teški metali ; zec

nije evidentirano