hrvatski

Pojedini aspekti didaktičkog pristupa u radu s učenicima s teškoćama: percepcija učitelja i stručnih suradnika

Mnogi istraživači preporučaju načine i tehnike za razvoj inkluzivne nastave (Tilstone i dr., 1998 ; Armstrong i dr., 2000 ; Benjamin, 2002), a kao specifične kompetencije učitelja za rad s učenicima s teškoćama upravo se navode (CEC, 2004, Vizek-Vidović, 2009, Moran, 2009) kompetentnost u planiranju nastave i u primjeni različitih strategija poučavanja i učenja. Zbog različitih odgojno-obrazovnih potreba učenika potreban je i različit didaktički pristup svakome od njih uz povezivanje i usklađivanje općih i posebnih sadržaja, metoda, oblika i sredstava rada. Osnovna je svrha omogućiti učenicima da dožive uspjeh u procesu učenja, odnosno stvaranje takvih nastavnih situacija koje će ih u većoj mjeri potaknuti na aktivnosti koje vode ostvarivanju odgojno-obrazovnih ciljeva. Od učitelja se, stoga, očekuje kontinuirano promišljanje nastavnog procesa i primjena odgovarajućeg didaktičkog pristupa uz kritički odmak i suradnju sa sustručnjacima. Ovo je istraživanje dio šireg istraživanja o percepciji učitelja i stručnih suradnika o primjeni individualiziranog pristupa u radu s učenicima s teškoćama, a usmjereno je na specifične didaktičke aspekte. Cilj rada je ispitati kako učitelji i stručni suradnici u redovitim osnovnim školama procjenjuju zastupljenost pojedinih aspekata didaktičkog pristupa učitelja u radu s učenicima s teškoćama. Istraživanje je provedeno na uzorku od 385 ispitanika, 345 učitelja od prvog do osmog razreda i 40 stručnih suradnika (pedagoga, psihologa i edukacijsko-rehabilitacijskog profila) iz 31 redovite osnovne škole na području grada Zagreba i Zagrebačke županije. Kreiran je mjerni instrument dobrih metrijskih karakteristika (Cronbach α =0, 83) koji uz niz nezavisnih varijabli sadrži skalu samoprocijenjenih i procijenjenih tvrdnji za poučavanje učenika s teškoćama (čestica koncipiranih na osnovu zakonske regulative ostvarivanja prava na pedagoško-didaktičku primjerenost). Za utvrđivanje razlika između učitelja i stručnih suradnika korišten je Mann-Whitneyev neparametrijski test. Postavljena hipoteza, djelomično je potvrđena jer je prisutna statistički značajna razlika između učitelja i stručnih suradnika u njihovoj percepciji o primjeni didaktički osmišljenog individualiziranog pristupa učitelja u radu s učenicima s teškoćama. Smjer razlika za pojedine varijable ukazuje da učitelji u odnosu na stručne suradnike procjenjuju višom razinu zastupljenosti perceptivne prilagodbe (primjene jednostavnih, preglednih nastavnih sredstava) i spoznajne prilagodbe (sadržajno pojednostavljivanje tekstova) u radu s učenicima s teškoćama. Razlike su nađene i na varijablama koje se odnose na planiranje vršnjačke podrške. Rezultati ovog istraživanja potvrđuju važnost uključivanja različitih dionika u procjenu učiteljskih didaktičkih kompetencija za inkluzivnu nastavu kao i potrebu usavršavanja tih kompetencija.

didaktički pristup, učenici s teškoćama u razvoju, inkluzivna nastava

nije evidentirano