hrvatski

Odnos naselja i utvrđene plemićke rezidencije na izmaku srednjeg i u početcima ranog novog vijeka - primjeri iz Istre, Vinodola i s Kvarnera

U radu se unutar zadanog kronološkog okvira kasnog srednjeg i početaka ranog novog vijeka (cca 1400. – 1550.) uvodno donosi sažeti pregled dosadašnjih istraživanja urbanih naselja na tlu Istre, kvarnerskih otoka i Hrvatskog primorja. Ističe se značajni metodološki napredak ostvaren povijesnoumjetničkim istraživačkim poduhvatima pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća, npr. istraživanja B. Fučića, M. Preloga i S. Bernika, uz doprinos neobjavljenih konzervatorskih podloga nastalih ranih šezdesetih godina 20. stoljeća. Upozorava se na važnost istraživačkog djelovanja povjeničara M. Budicina i arhitekata – povjesničara arhitekture V. Bedenka i A. Krizmanića. Navode se recentni prinosi arheologa, arhitekata - povjesničara arhitekture i povjesničara umjetnosti, Ističe se uvjerenje da se, za razliku od značajnog istraživačkog napretka u kronološkom okviru kasne antike, ranog i razvijenog srednjeg vijeka (I. Matejčić, M. Jurković, G. P. Brogiolo, M. Levak i J. Višnjić), osjeća relativna malobrojnost sustavnijih istraživanja teme u kronološkom okviru kasnog srednjeg i ranog novog vijeka, pogotovo s obzirom na brojnost i očuvanost lokaliteta raspoloživih za istraživanje. Ističe se stručni (konzervatorski) aspekt problematike, stupanj stručnog prepoznavanja, istraženosti i zaštite. Usprkos tome što je područje hrvatskog dijela Istre, kvarnerskih otoka, i Hrvatskog primorja (Rijeke, Vinodola i Senja) regija s, u nacionalnim okvirima daleko najvećim brojem registriranih, tj. pravno-formalno prepoznatih i zaštićenih povijesnih urbanih cjelina, neke od tih spomeničkih cjelina, tj. današnjih kulturnih dobara, sa značajnim ostatcima arhitektonskih struktura iz razdoblja kasnog srednjeg i ranog novog vijeka, još uvijek nisu upisane na Listu kulturnih dobara Republike Hrvatske. Iznose se karakteristični, dosad znanstveno neanalizirani primjeri s osloncem na hijerarhiju i vrstu naselja, s obzirom na kontinuitet postojanja, krovna i regionalna upravna i kulturna središta, povijesnu geografsku podjelu područja i intenzitet promjena koje su se u tom smislu odvijale na izmaku srednjeg i početkom ranog novog vijeka. U analizi se tako prepoznaju i grupiraju karakteristike naselja mletačke i habsburške Istre, zatim slučaj habsburške Rijeke, naselja hrvatsko-ugarskoga i frankapanskoga Vinodola, zatim sjevernodalmatinskih otoka - frankapanski a zatim mletački otok Krk, mletački drugi otoci Kvarnera i frankapanski a zatim korvinski pa habsburški Senj. Za potrebe ovakve sinteze temeljene na karakterističnim slučajevima povijesni se okvir donekle pojednostavio, no ipak se mijene, uzdizanja i stagnacije tumače u ključu državnih, dvorskih politika, feudalnih razmirica i osmanske prijetnje. Raspravlja se i o istraživačkom postupku s posebnim osvrtom na raspoložive objavljene i neobjavljene grafičke izvore iz razdoblja ranog novog vijeka kao i iz prvih desetljeća 19. stoljeća, poput crteža Pietra Nobilea i Katastra cara Franje I. Posebna se pozornost posvećuje planiranju naselja. Komparativno se u raspravu unose primjeri sa širega područja od ovoga koje je predmet analize u užem smislu, od primjera iz danas slovenskog i talijanskog dijela Istre, preko dalmatinskih primjera smještenih izvan kvarnerskoga dijela povijesne mletačke Dalmacije do mletačkih posjeda na Egejskom moru i same Venecije.

sjeverni Jadran ; urbanizam ; arhitektura ; kasni srednji vijek ; rani novi vijek ; utvrđena feudalna rezidencija ; planirana izgradnja

nije evidentirano