hrvatski

Molarno incizivna hipomineralizacija: etiologija, dijagnostika i terapija

Molarno incizivna hipomineralizacija opisana je kao hipomineralizacija sistemskog uzroka na jednom do četiri prva trajna molara koja često zahvaća i trajne sjekutiće. Caklina može biti različito zahvaćena ; u rasponu od blage do teške promjene, dok su promjene u dentinu blage. Ograničena zamućenja nalaze se na okluzanoj i bukalnoj strani zuba te mogu biti bijele, kremaste ili žuto do smeđe boje. Kod teže zahvaćenosti prisutna su poslijeeruptivna urušavanja cakline i atipične kavitacije. Takvi zubi skloni su nastanku karijesa, teško ih je anestezirati i potrebno je puno više posjeta stomatologu u odnosu na djecu bez MIH-a, što znatno povećava dentalni strah i otežava terapiju. Trenutačne informacije govore o prevalenciji od 2, 4% do 40, 2%. Brojnim istraživanjima nije potvrđen nijedan samostalan uzročnik MIH-a, no predloženi su mnogi okolišni čimbenici koji udruženi sa sistemnim stanjima tijekom prve tri godine djetetova života i intrauterino sudjeluju u nastanku bolesti. Terapija zahvaćenih molara može varirati od preventivnih pečatnih ispuna do kompozitnih restauracija ili potpuno metalne krunice. Vađenje teško zahvaćenih zubi prihvatljivo je u sklopu ortodontske terapije. Terapija zahvaćenih inciziva uglavnom je estetsko zbrinjavanje promijenjene boje zuba budući da rijetko dolazi do prekida u kontinuitetu cakline. Preventivni postupci od iznimne su važnosti kao i edukacija roditelja i djece o pravilnom provođenju oralne higijene te primjeni sredstva za remineralizaciju. Najpogodnija terapija trebala bi biti ostvarena posebno na svakom pojedinom slučaju.

hipomineralizacija zuba

nije evidentirano