hrvatski

Stečaj Banke i štedione za Primorje (<Litoralke>)

U ovome radu autor opisuje financijski slom Banke i štedione za Primorje (tzv. "Litoralke") sa sjedištem u Sušaku, značajne novčarske ustanove nad kojom je zbog lošeg poslovanja 1923.-1926. proveden stečajni postupak. U slom je umješana Jadransko-Podunavska banka u Beogradu, što je dio plana velikosrpske vladine politike o slamanju financijskih ustanova u prečanskim, hrvatskim krajevima. U takvoj politici došlo je do sprege s fašističkim vlastima u Kraljevini Italiji. To se vidi iz propisa kojima su vjerovnici Litoralke, državljani Italije bili u boljem položaju od državljana Kraljevine SHS (Nettunske konvencije), jer im se priznavao bolji valutni tečaj (1:1). Tu je Kraljevina SHS posredno priznala da je tečaj koji se primjenjivao 1918. prigodom promjene austro-ugarske valute u dinar (1:4 u korist dinara) zapravo bio pljačka prečanskih, pa i primorskih krajeva. Ceh propasti Litoralke (oko 30 milijuna dinara) platili su mali štediše, primorski Hrvati.Jedina pozitivna posljedica stečaja bilo je osnivanje Gradske štedione 1927. koju je utemeljila Gradska općina Sušak, želeći tako pomoći stanovništvu i postići što veću financijsku neovisnost spram središnje državne vlasti.

Banka i štediona za Primorje, stečaj, Sušak

nije evidentirano