hrvatski

Utjecaj migracijske krize na sigurnosne politike i prakse država na Balkanskoj ruti

Iako se još 2013. i 2014. godine, kada su se mješoviti migracijski tokovi prema Europi uglavnom odvijali preko Sredozemlja, govorilo o dotad nezabilježenom broju novopridošlih ljudi na godišnjim razinama, otvaranjem kopnenih ruta te brojke su uvelike nadmašene. Migracijsku krizu 2015/2016. obilježilo je otvaranje tzv. Balkanske rute kroz koju je u razdoblju od gotovo šest mjeseci prošlo oko sedamsto tisuća ljudi. Ova kriza pokazala se kao vrlo pogodno sredstvo političke mobilizacije kako na unutarnjem planu u mnogim državama, tako i u bilateralnim odnosima različitih država, bilo tranzitnih bilo odredišnih, kao i na razini Europske unije. Ponovno otvaranje Balkanske rute, koje ovisi ponajprije o održivosti sporazuma između Europske unije i Turske, čini se sasvim izvjesnim, te je u različitim državama moguće uočiti promjene koje ukazuju na jačanje sigurnosnog pristupa u odnosu na humanitarni, koji je bio dominantan u prethodnom pojačanom dolasku migranata. Iako je opća ocjena da tijekom 2015/2016. godine nije došlo do sekuritizacije migracijske krize, unatoč sudaru suverenog prava svake države da kontrolira svoje granice i isto tako jake obaveze humanitarnog djelovanja prema ljudima kojima je potrebna međunarodna zaštita, sve su prisutnije prakse i narativi koji ukazuju na promjenu pristupa ukoliko dođe do potrebe ponovnog otvaranja europskih granica za migrante mahom s područja Bliskog Istoka. Stoga je cilj ovoga rada ukazati na promjene u sigurnosnim politikama (ne nužno u konceptualnim dokumentima), praksama i nadležnostima pojedinih institucija u državama na Balkanskoj ruti, koje su se dogodile u proteklih godinu dana, a koje predmnijevaju jačanje sekuritizacijskog pristupa, uzimajući u obzir specifičan položaj svake od država na ruti.

migracije ; sigurnosna politika ; sekuritizacija ; humanitarno djelovanje ; Balkanska ruta

nije evidentirano