hrvatski

BENEDIKTINCI U HRVATSKOJ KULTURI S OSOBITIM OBZIROM NA GLAGOLJAŠTVO

U Hrvatsku benediktinci stižu vjerojatno u 7. stoljecu. U njihovim se sa- mostanima razvijaju skriptoriji, zahvaljujuci kojima se i danas dobiva uvid u tekstove koji bi bez njih vjerojatno bili izgubljeni. Uz latinski se jezik be- nediktinci u Hrvatskoj služe hrvatskostaroslavenskim. Pišu latinicom, ali i glagoljicom i cirilicom pa su tom tropismenošcu dali poseban pecat hrvatskoj kulturi. U toj staroj hrvatskoj višejezicnosti i višepismenosti važnu je ulogu imao papa Inocent IV. koji 1252. godine na molbu benediktinaca samostana Sv. Nikole u Omišlju na otoku Krku dopušta benediktinskim redovnicima- glagoljašima uporabu glagoljaškoga pisma umjesto latinice i u crkvi uporabu hrvatskostaroslavenske liturgije umjesto latinske. Neki od najvažnijih pisa- nih spomenika hrvatske kulture djelo su benediktinaca: natpis kneza Trpi- mira, Povaljska listina, Bašcanska ploca i Regula svetog Benedikta. U radu se predstavlja jedini današnji muški benediktinski samostan na otoku Pa- šmanu i Regula svetoga Benedikta, jedini sacuvani glagoljski rukopis Pravila sv. Benedikta iz 14. stoljeca, vjerojatno najstariji poznati prijevod benedik- tinskih pravila s latinskoga na neki živi jezik.

benediktinci, latinica, glagoljica, cirilica

nije evidentirano