hrvatski

Formalni modeli kratkoročnog pamćenja

Današnji modeli različitih psiholoških fenomena vrlo su kompleksni i uključuju veliki broj međusobno povezanih struktura. Samim time predikcija ponašanja na osnovu tih modela postaje gotovo nemoguća bez pomoći računalnih simulacija. Ovo se posebice odnosi na modele koji objašnjavaju utjecaj poznatih struktura i njihovih karakteristika na ljudsko ponašanje. Naime, teorije ili verbalno opisani modeli, iako jasno navode ključne strukturalne komponente kojima se nastoji objasniti određene psihološke fenomene, vrlo često ne daju detaljniju specifikaciju procesa i mehanizama koji te komponente povezuju. Istraživanja se stoga sve više okreću formalnim modelima, tj. pokušajima implementacije teorijskih pretpostavki i/ili poznatih empirijskih nalaza u kompjutacijski ili matematički oblik. U ovom će radu biti prikazani neki noviji kognitivni i formalni modeli kratkoročnog verbalnog pamćenja te raspon u kojem ti modeli mogu adekvatno opisati i poduprijeti određene višestruko potvrđene efekte i eksperimentalne nalaze iz područja kratkoročnog pamćenja (npr. efekt duljine riječi, efekt fonološke sličnosti, dugoročno učenje...). Također će biti navedene i neke pretpostavke zajedničke za većinu formalnih modela kratkoročnog pamćenja, a vezane uglavnom uz način reprezentacije čestica i asocijacije koje se među tim reprezentacijama formiraju. Jedna od osnovnih karakteristika kratkoročnog pamćenja je serijalno dosjećanje, tj. sposobnost zadržavanja redoslijeda informacija. Pamćenje serijalnog redoslijeda zaokuplja interes istraživača između ostalog i zato što se dinamički, odnosno, temporalni i sekvencijalni aspekti pamćenja pokazuju centralnima za razumijevanje kognitivnog funkcioniranja i ponašanja. Naime, u najrazličitijim aktivnostima, kakve su npr. percepcija, čitanje, motorna kontrola ili mišljenje, redoslijed ulaznih i izlaznih informacija se očigledno ne smije zanemariti. Postoje tri glavne skupine modela koji pokušavaju odrediti mehanizme u podlozi pamćenja serijalnog redoslijeda: modeli ulančavanja, pozicionalni modeli i, najnoviji, kontekstualni modeli. Kako se sve veći broj istraživanja bavi formiranjem modela koji bi odgovarali našoj sposobnosti reprezentacije i upamćivanja razlika u serijalnom redoslijedu, u radu će biti prikazane glavne prednosti i nedostaci nekih modela pamćenja serijalnog redoslijeda.

nije evidentirano

nije evidentirano