hrvatski

Važnost ranih interakcija

Odnos roditelja i djeteta i njihove rane interakcije važne su za udovoljavanje primarnih, bioloških i afektivnih potreba malog djeteta, ali i za cjelokupni djetetov razvoj. Iz perspektive malog djeteta komunikacija je prije svega interakcija sa roditeljem koji intuitivno usporava, pojednostavljuje, naglašava, ponavlja i mijenja izraze lica, prozodiju govora i druga ponašanja koja su komplementarna sa djetetovim senzornim, pereceptivnim integrativnim i motoričkim ograničenjima i mogućnostima. Odrasli (roditelj) intuitivno prilagođava multimodalni komunikacijski repertoar djetetovim sposobnostima i zna kako pročitati i protumačiti djetetovo ponašanje. Dijete, prepoznajući roditeljsku namjeru odgovara na sebi svojstven način, kojeg roditelj opet prepoznaje i na njega odgovara. I upravo ta „ping – pong“ igra, prepoznata je u neuroznanosti kao jedna od ključnih pojava za razvoj arhitektonike mozga. Međutim postoje neki faktori koji mogu narušiti uspostavljanje ranih interakcija. To su povećan stres, obilježja roditelja: obrazovanje, očekivanja, duševno zdravlje, materijalne/financijske prilike, djetetov temperament, te djetetove teškoće ili rizici. Poznavajući ove faktore razvio se transakcijski model rane intervencije koji ima za cilj jačati kvalitetu transakcije roditelj – dijete, te podržati pozitivna iskustvo koje dijete stječe u obitelji. U navedeni model pridodaje se i motivacija. Poznavanje bazičnih principa ljudske motivacije, kao što je činjenica da motivacija dolazi iz skupa neurokemijskih mreža koje se razvijaju kao rezultat iskustava, te da je najbolji način za održavanje motivacije podrška unutarnjim pokretačima sa vanjskim povratnim informacijama, može pomoći stručnjacima rane intervencije u jačanju roditeljskih vještina i obiteljskih kapaciteta.

interakcija roditelj dijete, rano učenje, rana intervencija

nije evidentirano