hrvatski

Učinkovitost programa podrške roditeljima djece s PSA u odnosu na roditelje djece s drugim teškoćama u razvoju.

U konceptu rane intervencije kvaliteta rane interakcije roditelj –dijete prepoznata je kao ključna za optimalan djetetov razvoj, a podrška roditeljima kao sredstvo očuvanja metalnog zdravlja. Zbog toga u zadnjem desetljeću raste broj programa koji su usmjereni na podršku i edukaciju roditelja, a njihova evaluacija i provjera učinkovitosti čini znanstveno utemeljenu praksu na kojoj bi se trebao temeljiti sustav rane intervencije. U ovom istraživanju ispitivana je učinkovitost programa podrške roditeljima djece s teškoćama u razvoju predškolske dobi „Rastimo zajedno Plus“ (Pećnik, Starc, Ljubešić, Jeić, Pribela- Hodap i Grubić, 2014), kojeg čini ciklus od jedanaest tjednih, dvosatnih, standardiziranih radionica. Nezavisna evaluacija utvrdila je pozitivne ishode ovog programa na povećanje kompetencija roditelja i stručnjaka koji su u njemu sudjelovali (Keresteš i sur., 2016). Cilj ovog rada je provjeriti ovisi li učinkovitost programa u postizanju očekivanih promjena u subjektivnom doživljaju roditeljstva, obiteljskim odnosima te u roditeljevoj interakciji s djetetom s razvojnim teškoćama o tipu teškoća u razvoju koje dijete ima. U istraživanju je sudjelovao ukupno 316 roditelja, čija su djeca imala sljedeće teškoće u razvoju: PAS (29%), jezično - govorne (20%), intelektualne (15%), višestruke (13%) te u području motorike (6%), sluha ili vida (4%). Kod 13% djece još nije bila postavljena dijagnoza, ali je uočen atipičan razvoj. Roditelji (85% majki i 15% očeva) su sudjelovali u programu u 48 grupa u dječjim vrtićima, obiteljskom centrima, ustanovama za rehabilitaciju i udrugama širom Hrvatske od 2014. do 2018. godine. Prije i po završetku svakog ciklusa radionica, roditelji su ispunili evaluacijski upitnik sa standardiziranim mjerama doživljaja roditeljstva i roditeljske interakcije s djetetom. U izlaganju će biti predstavljeni rezultati provjere učinaka programa podrške roditeljima na indeks roditeljskog morala, stres uslijed doživljaja roditeljske nekompetentnosti, potrebu za informacijama, osobnom podrškom, za podrškom u objašnjavanju djetetovih teškoća bližoj i široj okolini te na pozitivnu i negativnu interakciju između roditelja i djeteta. U analizi će se uzeti u obzir vrsta djetetovih teškoća kako bi se ustanovile eventualne specifičnosti u učinkovitosti programa za pojedine skupine roditelja djece s teškoćama uključujući i PAS. Time se izgrađuje empirijska podloga za uvrštavanje ovoga znanstveno utemeljenoga programa među redovite intervencije u sustavima koji skrbe za djecu.

program podrške roditeljima, učinkovitost programa, djeca s razvojnim teškoćama

nije evidentirano