hrvatski

Ritmovi medijskih generacija u Hrvatskoj

O medijskim generacijama u Hrvatskoj znamo vrlo malo, dok se u svijetu ova tema intenzivno istražuje (Vittadini i sur., 2014 ; Westlund i Weibull, 2013). Poznavanje generacijskih medijskih navika može pomoći boljem razumijevanju njihovih posljedica za pojedince, društvo i različite društvene organizacije (Bolton i sur. ; 2013, cf. Mannheim, 1962). U radu polazimo od pretpostavke da razlike između medijskih generacija odražavaju razlike u medijskim krajolicima s kojima su se suočavale različite generacije u svojim formativnim godinama (Bolin, 2016 ; Bolin i Westlund, 2009). Time određeni medij i dominantne upotrebe tog medija stječu posebno značenje za osobe sa sličnim iskustvima (Bolin i Westlund, 2009). Prema tome, transformacije medijskih krajolika kroz vrijeme uključuju promjene na razini medijskih sustava, promjene medijskih sadržaja i promjene medijskih navika (praksi) publika (Weslund i Wibull, 2013). U radu pokazujemo da se rezultat procesa oblikovanja medijskih generacija očituje u karakterističnim medijskim repertoarima (Hasebrink i Domeyer, 2012 ; Hasebrink i Popp, 2006) koji predstavljaju indikatore “ritmova medijskih generacija” (Bolin, 2016). Prvo nacionalno reprezentativno istraživanje hrvatskih medijskih publika proveo je Centar za istraživanje medija i komunikacije Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, 2014. godine. Iako je mnoštvo informacija o najranijim publikama u Hrvatskoj možda zauvijek izgubljeno s prvom generacijom medijskih korisnika rođenom početkom 19. stoljeća ovo istraživanje predstavlja temelj koji će nam omogućiti prve uvide u sličnosti i razlike među hrvatskim medijskim generacijama. U radu polazimo od pretpostavke da empirijski medijski repertoari ispitanika izmjereni u određenoj točci vremena ukazuju na njihove habitualne preferencije vezano uz komunikacijske medije i predstavljaju relativno stabilne sedimente naučenih i internaliziranih orijentacija prema medijima (Bourdieu, 2011 ; Lepa, 2014). Analizom latentnih klasa (LCA) identificirane su tri medijske generacije: najstarija generacija generacija tradicionalnih korisnika medija, međugeneracija suzdržanih online korisnika i najmlađa generacija online korisnika. Starije generacije (rođeni između 1924.-1954.) pripadaju gotovo isključivo klasi tradicionalnih korisnika medija, dok među najmlađim ispitanicama (rođeni između 1982. i 1999.) gotovo da nema tradicionalnih korisnika medija. Sve tri generacije su multimedijske, za sve je karakteristično to da televizija predstavlja važan element repertoara, a najmlađa klasa ima najraznolikiji medijski repertoar. Osim toga, najmlađa klasa se razlikuje od starijih po tome što društvene mreže predstavljaju najvažniji element njihovog medijskog repertoara. Rezultati potvrđuju generacijsku hipotezu te pokazuju da u Hrvatskoj ne možemo govoriti o smanjenju generacijskog jaza kada je riječ o medijskim repertoarima različitih generacija.

generacijska teorija ; medijske generacije ; medijatizacija ; analiza latentnih klasa ; medijski repertoari

nije evidentirano