hrvatski

Sumporne vrste u kemoklini Rogozničkoga jezera

Rogozničko jezero (RJ) ili Zmajevo oko je prirodno eutoficirano morsko jezero s izraženim meromiktičnim i euksinim svojstvima ([O2] = 0 mgL-1, slobodni H2S) što ga čini jedinstvenim sustavom na obali Jadrana (Ciglenečki, I. i sur., 2015.). Glavna karakteristika jezera je postojanje sezonske termohaline i kemijske stratifikacije vodenih slojeva. Zbog nemogućnosti izmjene otopljenih tvari, kao granica između površinskog oksičnog i pridnenog (ispod 8 m) anoksičnog sloja formira se kemoklina. Kemoklina je okarakterizirana izrazitom mikrobiološkom aktivnošću, te prisutnošću guste populacije anaerobnih fotoautotrofnih sumpornih bakterija koje taj sloj boje u ljubičasto (Čanković, M. i sur., 2017., 2019.). U ovom radu su elektrokemijskim mjerenjima (Ciglenečki, I. i Ćosović, B., 1997. ; Bura- Nakić i sur., 2009.) praćene koncentracije reduciranih sumpornih specija (RSS, elementrarni sumpor, sulfid i polisulfidi), ovisno o fizikalno-kemijskim parametrima (koncentracija kisika, salinitet, intenzitet svjetlosti i temperatura) u zoni kemokline RJ. U istraživanom se razdoblju (svibanj – listopad 2019. g.) ukupna koncentracija RSS, za razliku od specijacije, nije značajnije mijenjala. Više koncentracije S(0) i sulfida određene su u svibnju, dok su najizraženiji voltametrijski valovi polisulfida zabilježeni u anoksičnom sloju ispod kemokline, u svibnju i srpnju. Potvrđeno je kako značajan dio S(0), pohranjen unutar stanica ljubičastih sumpornih bakterija, nije elektrokemijski aktivan. Međutim, tijekom elektrokemijskog mjerenja, zakiseljavanjem uzorka dolazi do lizije stanica, čime se S(0) iz stanica oslobađa u vodenu fazu, te bitno doprinosi nehlapivoj RSS frakciji koja se određuje nakon zakiseljavanja. Rezultati fizikalno-kemijskih parametara, praćeni na vremenskoj skali u intervalima od jednog sata od srpnja do listopada 2019. i na prostornoj skali od oko 50cm, pokazuju kako su položaj i širina kemokline ovisni o meteorološkim i ekološkim uvjetima. Najizraženije promjene s najširom zonom kemokline bile su zabilježene u srpnju. Tijekom rujna dolazi do smanjenja temperature uz povećanje koncentracije kisika, što ukazuje na razbijanje stratifikacije, te početak miješanja između oksičnog i anoksičnog vodenog sloja. Miješanje je posebno vidljivo krajem rujna i početkom listopada kada se kemoklina spušta u dublji sloj i nestaje, te dolazi do smanjenja ukupne koncentracije RSS i gubitka signala koji ukazuje na prisutnost polisulfida.

Rogozničko jezero ; kemoklina ; stratifikacija ; elektroanalitičke metode ; Reducirane sumporne specije (RSS) ; fizikalno- kemijski parametri

nije evidentirano