hrvatski

Labetelol i arterijska hipertenzija tijekom laparoskopske kolecistektomije

Laparoskopska kolecistektomija (LC) je minimalno invazivna tehnika kirurškog odstranjenja žučnog mjehura. Karakterizira je brži oporavak bolesnika, znatno manji broj komplikacija i niži morbiditet u ranom poslijeoperacijskom tijeku. Kod rizičnih bolesnika sa reduciranom kardiovaskularnom, respiracijskom i renalnom insuficijencijom ASA III i IV statusa je kirurška metoda izbora. Formiranjem pneumoperitoneuma nastaju hemodinamske, respiracijske, metaboličke i neuroendokrine promjene koje, ovisno o prijeoperacijskom kliničkom statusu bolesnika i sposobnosti njegovih kompenzatornih mehanizama, mogu komplicirati perioperacijski tijek. Perioperacijski porast srednjeg arterijskog tlaka (MAP) tijekom LC ovisi o veličini intraabdominalnog tlaka insuflacije, intenzitetu kompresije velikih abdominalnih krvnih žila te posljedičnom porastu sistemskog vaskularnog otpora i tlačnog opterećenja srca. Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi veličinu porasta arterijskog tlaka kod LC bolesnika sa liječenom arterijskom hipertenzijom te opravdati primjenu adrenergičkog blokatora labetalola u kontroli arterijske hipertenzije LC bolesnika ASA II i III statusa. Ispitivanu skupinu A je činilo 108 LC bolesnika od kojih je 78 bilo bez (ASA I), a 30 sa liječenom arterijskom hipertenzijom (ASA II statusa). Promjene arterijskog tlaka tijekom LC uspoređivane su sa 108 laparotomijski kolecistektomiranih bolesnika od kojih je 72 bolesnika bilo ASA I, a 36 ASA II statusa. Skupina B je obuhvaćala 300 LC bolesnika sa arterijskom hipertenzijom. Podijeljena je na pet skupina od po 60 bolesnika, 30 ASA II i 30 ASA III statusa u kojima se promatrala učinkovitost primjene lijekova sa antihipertenzivnim djelovanjem i to fentanyla, halotana, droperidola, urapidila i labetalola. Svi su bolesnici prijeoperacijski bili pripremljeni prema algoritmu za arterijsku hipertenziju i premedicirani (midazolam 5 mg i.m.). Indukcija u anesteziju je izvršena midazolamom (0, 15 mg/kg), narkuronom (0, 1 mg/kg) i fentanylom (0, 003 mg/kg). Bolesnici su intubirani i strojno ventilirani uz smjesu kisika i dušična oksidula (Vt 10 ml/kg, f 12/min, I:E=1:1, 7, FiO2 0, 35%). Deset minuta nakon formiranja pneumoperitoneuma i povišenja arterijskog tlaka je u prvoj podskupini dodan fentanyl (0, 005 ug/kg min), u drugoj halotan (0, 5-0, 8 V%), u trećoj droperidol (0, 1 mg/kg), u četvrtoj urapidil (0, 5 mg/kg) i u petoj labetalol (0, 15 mg/kg). Mjerenja su vršena prije indukcije u anesteziju, 10 minuta nakon indukcije, 10 i 30 minuta nakon insuflacije plina, 10 minuta nakon eksuflacije te 30 minuta po buđenju bolesnika. U skupini A je za mjerenje arterijskog tlaka upotrebljen neinvazivni, a u skupini B invazivni monitoring. U statističkoj analizi prikupljenih podataka korišteni su neparametrijski testovi (ANOVA), Friedmanov, Kruskal-Wallisov i Wilcoxon-Mann-Whitneyev test analize varijance. Kod bolesnika skupine A, ASA I statusa je 10 minuta nakon insuflacije došlo do porasta MAP za 10%, a kod bolesnika asa II statusa za 18% uz visoku statističku signifikantnost (p<0, 01). Dobra regulacija arterijskog tlaka tijekom LC je kod bolesnika ASA II statusa postignuta većim dozama analgetika, urapidilom i labetalolom, a kod bolesnika ASA III skupine sa urapidilom i labetalolom. Sinus tahikardija je nakon primjene urapidila bila signifikantna u obje skupine (p<0, 01) te je zahtijevala adekvatnu hidrataciju bolesnika. Izuzevši kronične bolesti pluća te uz očuvanu miokardijalnu funkciju, labetalol, kao alfa- i neselektivni beta-adrenergički blokator može biti lijek izbora u kontroli arterijske hipertenzije tijekom LC bolesnika ASA II i III statusa. Uz selektivan farmakološki i individualan anesteziološki pristup, rizični bolesnici ASA III statusa sa liječenom arterijskom hipertenzijom toleriraju pneumoperitoneum uz visoku sigurnost te ih nije potrebno zakidati za sve prednosti minimalno-invazivnog kirurškog postupka.

labetalol ; arterijska hipertenzija ; laparoskopska kolecistektomija

nije evidentirano