hrvatski

Primjena triarilboranskog sustava u selektivnom prepoznavanju nukleinskih kiselina i fluorescentnom oslikavanju živih stanica

Detekcijske metode se baziraju na fluorescencijskim biljezima koji se koriste za obilježavanje proteina, određenih DNA/RNA sekvenci i sl. Oni se na DNA/RNA sekvence mogu vezati u utor, interkalirati ili ostvarivati elektrostatske interakcije. U ovom istraživanju spektroskopski i kalorimetrijski su okarakterizirane interakcije dva triarilboranska derivata SG224 i SG216 s nizom jednolančanih i dvolančanih polinukleotida. Spoj SG216 se ne veže na polinukleotide. Spoj SG224 se veže na DNA/RNA strukture kombinacijom više različitih načina te nije selektivn prema jednolančanim ili dvolančanim polinukleotidima ni prema DNA ili RNA uzvojnicama. Istovremeno s procesom vezanja odvija se i neki drugi proces, vjerojatno agregacija spoja, te se zbog toga ne može preciznije odrediti način vezanja. Pretpostavlja se da je vezanje u utor najznačajniji način vezanja, što potvrđuje i činjenica da SG224 ne pokazuje afinitet k vezanju p(dGdC)2 niza, čiji je utor sterički blokiran. Spoj se može koristiti kao spektropolarimetrijski biljeg za pdA sekvence, jer se prilikom vezanja spoja na pdA sekvence inducira jaki CD signal na 402 nm. Spoj nema značajan antiproliferativan učinak.

biljeg za pdA sekvence ; fluorimetrijski biljeg ; triarilborani

nije evidentirano