hrvatski

Suočavanje sa smrću

Neizlječiva bolest predstavlja tranziciju u životu bolesnika i njegove obitelji, na koju je malo tko spreman i često je prisutan strah od smrti. Strah ima svoja brojna lica i uzroke: neki bolesnice se boje osamljenosti i napuštenosti, gubitka kontrole i autonomije, boli i patnje, nepostojanja, vječne osude i kazne i dr. Strah od svih aspekata procesa umiranja ne mora uključivati i strah od same smrti. Smrt nekim bolesnicima predstavlja kraj patnje, dok vjernici smrt vide kao početak novog, ispunjenijeg života. Istraživanja su pokazala da intrinzična religioznost i duhovnost imaju pozitivan učinak na manju pojavnost straha kod palijativnih bolesnika i hrabrost u nošenju sa svim patnjama. Socijalna podrška, osobito članova obitelji, prijatelja kao i zdravstvenih djelatnika utječe pozitivno na bolesnikovu kvalitetu života i sposobnost suočavanja sa smrću. Preduvjet „dobre smrti“ bolesnika je pružanje „ pratnje“ bolesniku od trenutka spoznaje neizlječive bolesti do samog trenutka smrti, pa i nakon nje kroz podršku članovima obitelji. „Pratnja“ bolesniku i obitelji može uključivati i razgovor o umiranju i smrti što je potrebno individualno procijeniti.

duhovnost ; palijativni bolesnik ; smrt ; socijalna podrška ; strah

nije evidentirano