hrvatski

Dvojina u biblijskim tekstovima hrvatskih protestantskih knjiga

Hrvatske protestantske knjige otisnute u drugoj polovini 16. stoljeća u Urachu i Regensburgu važne su za razumijevanje povijesti hrvatskoga književnog jezika, napose u razdoblju velikoga previranja koje je nastupilo tijekom 16. stoljeća. Poznato je također kako se s vremenom njihova jezična koncepcija mijenjala i nadograđivala te da je donesene odluke o tome što je u tekstovima potrebno promijeniti provodio čitav tim stručnjaka (prevoditelja, prepisivača, urednika, korektora) – predvođen glagoljašima Stipanom Konzulom i Antonom (Antunom) Dalmatinom. Hrvatski su protestanti nastojali oblikovati novi hrvatski književni (liturgijski) jezik – utemeljen na hrvatskoj (slavenskoj) knjiškoj tradiciji, ponajprije crkvenoslavenskoj te čakavskoj pismenosti, a istodobno inkluzivan prema obilježjima hrvatskih govornih idioma. U radu se pristupa analizi dvojinskih oblika imenskih riječi i glagola u evanđeoskim tekstovima pet odabranih protestantskih knjiga (prvi dio glagoljičkoga Novoga testamenta 1562, ćirilički Novi testament 1563, glagoljička Postila 1562, ćirilička Postila 1563, latinička Postila 1568). Izdvajaju se oblici kojima se izriče značenje parnosti i dvojnosti, a potom se utvrđuje stupanj njihove sročnosti. Usustavljuju se uočene sličnosti i razlike među analiziranim predlošcima, a iz rezultata usporedne jezične analize izvode se zaključci o korektoru (korektorima) glagoljske i ćirilske Postile kao i o izmjeni načela jezične koncepcije hrvatskih reformatora koja je očigledno nastupila krajem 1562. i početkom 1563. godine.

protestantski biblijski tekstovi ; povijest hrvatskoga književnog jezika ; 16. stoljeće ; Postila ; dvojina

nije evidentirano