hrvatski

Fizikalna respiratorna terapija kod djece s akutnim virusnim bronhiolitisom

UVOD: Akutni virusni bronhiolitis najčešća je upalna bolest donjeg respiratornog trakta u male djece, koja se obično javlja sezonski u zimskom razdoblju godine, s varijabilnom kliničkom slikom, od vrlo blagih respiratornih poremećaja do izrazito teških stanja, kad je u liječenju potrebno primijeniti neinvazivnu ili invazivnu ventilacijsku potporu. Fizikalna respiratorna terapija nije indicirana u akutnom stanju bolesti, već se uvodi nakon povlačenja znakova respiratornog distresa i to kod djece s umjerenim i teškim oblicima bolesti. Cilj ovog rada je sažeto prikazati izbor i učinkovitost postupaka fizikalne respiratorne terapije kod djece s akutnim virusnim bronhiolitisom. RAZRADA TEME: Za ovaj pregledni rad pretražene su PubMed bibliografske baze podataka u periodu od 1992. do 2016. godine uz pomoć ključnih riječi: akutni virusni bronhiolitis, bronhalna opstrukcija, fizikalna respiratorna terapija. Većina djece s virusnim bronhiolitisom ima blagi oblik bolesti i u tom slučaju liječenje se provodi ambulantno inhalacijama 3% hipertone otopine uz stalni nadzor respiratornih funkcija i uglavnom bez potrebe za fizikalnom terapijom. Samo 2-3% djece s bronhiolitisom zahtjeva bolničko liječenje, pri čemu su kriteriji za njihov prijem u bolnicu izrazito različiti među zdravstvenim ustanovama, a općenito uključuju dob bolesnika, težinu respiratornog distresa, sposobnost uzimanja hrane na usta, prisutnost komorbiditeta, te obiteljske okolnosti. Fizioterapijska intervencija neophodna je kada postoji zadržavanje sekreta, prvenstveno kod djece s umjerenim i teškim oblikom bronhiolitisa, a najčešće primjenjivani postupci fizikalne respiratorne terapije su perkusija i manualna vibracija u posturalnim drenažnim položajima, tehnike sporog protoka, te forsirane ekspiratorne tehnike. Samo rijetki bolesnici razviju težak oblik bronhiolitisa i zahtijevaju smještaj u Jedinicu intenzivnog liječenja zbog potrebe za neinvazivnom ili invazivnom ventilacijskom potporom. ZAKLJUČAK: Svrha fizioterapijske intervencije kod bolesnika s bronhiolitisom je smanjiti otpor dišnih putova, poboljšati izmjenu plinova u plućima otklanjanjem viška sluzi iz bronhalnog stabla i na taj način prevenirati atelektaze, upalu pluća i hiperinflaciju. Nema jedinstvenog stava stručnjaka u svezi izbora i učinka metoda fizikalne respiratorne terapije kod djece s bronhiolitisom, već postoji neslaganje, pa čak i oprečna mišljenja o smislenosti primjene fizikalne respiratorne terapije. Potrebna su daljnja istraživanja prije donošenja smjernica ne samo za izbor postupaka fizikalne respiratorne terapije, već i za definiranje indikacija i kontraindikacija za primjenu fizioterapije kod djece s akutnim virusnim bronhiolitisom.

akutni virusni bronhiolitis, bronhalna opstrukcija, fizikalna respiratorna terapija

nije evidentirano