hrvatski

Tjelesna aktivnost osoba starije životne dobi s tip 2 dijabetesom korisnika institucionalne skrbi

Prevalencija neprovođenja tjelesne aktivnosti u 21. stoljeću poprima pandemične razmjere u svim dobnim skupinama tako i kod osoba starije životne dobi. Cilj diplomskog rada bio je utvrđivanje razine tjelesne aktivnosti osoba starije životne dobi koje boluju od tipa 2 dijabetesa korisnika institucionalne skrbi u Republici Hrvatskoj u odnosu na one koji ne boluju od dijabetesa i žive samostalno u stambenom prostoru. U istraživanju je sudjelovalo 200 sudionika osoba starije životne dobi koji mogu samostalno ili uz asistenciju participirati u tjelesnoj aktivnosti. Ispitivana skupina obuhvatila je osobe starije životne dobi s tip 2 dijabetesom i osobe starije životne dobi bez dijabetesa koji su korisnici institucionalne skrbi i onih koji žive samostalno. U istraživanju se koristio ITM, 2 čestice iz WHOQOL-BREF upitnika te PASE upitnik za procjenu razine tjelesne aktivnosti. Većina osoba starije životne dobi podjednako često sudjeluju u sjedećim aktivnostima, bilo da žive u domu ili izvan doma. Raspon rezultata ITM indeksa iznosi (Mean=26, 69) čija vrijednost govori o povećanom riziku za razvoj kardiovaskularnih bolesti u svim promatranim skupinama. Osobe s dijabetesom tipa 2 imaju nisku razinu procijenjene tjelesne aktivnosti neovisno jesu li korisnici institucionalne skrbi ili samostalno žive u stambenom prostoru. Osobe starije životne dobi koji su korisnici institucionalne skrbi postižu značajno niže rezultate na PASE upitniku u usporedbi sa sudionicima koji žive samostalno. Utvrđena je pozitivna povezanost tjelesne aktivnosti s procjenom kvalitete života i zadovoljstva zdravljem u svim promatranim skupinama. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem omogućuju izradu ciljanih intervencija vezanih uz participaciju osoba starije životne dobi u tjelesnoj aktivnosti.

osobe starije životne dobi ; tjelesna aktivnost ; tipa 2 dijabetes ; korisnici institucionalne skrbi ; lokalna zajednica

nije evidentirano