hrvatski

„Sretni dani” i „Happy Days”: Gavran na engleskom jeziku. Prevoditeljske strategije i vidljivost prevoditeljeva glasa

U ovom radu razmatraju se imena likova i neke kulturno osobite jedinice u engleskom prijevodu romana „Sretni dani” iz 2003. u odnosu na izvornik Mire Gavrana iz 1994. Kratkim istraživanjem utvrđuje se kako određena prijevodna rješenja, odnosno strategije primijenjene u prenošenju imena i drugih kulturno osobitih jedinica impliciraju prevoditeljevu diskurzivnu prisutnost. Pritom je u analizi kao radna prihvaćena Hermansova (1996) definicija prevoditeljeva glasa kao diskurzivne prisutnosti prevoditelja u tekstu, odnosno dodatnoga glasa u prijevodu uz pripovjedačev. Osnovna je metoda u analizi odabranih primjera poredbena, a kategorizacija promjena u prijevodu kulturno osobitih jedinica preuzeta je od Franca Aixele (1996).

imena likova ; kulturno osobite jedinice ; Miro Gavran ; prevoditeljev glas ; prijevodna dječja književnost ; „Sretni dani”

nije evidentirano