hrvatski

Predgovor

Hrvatska heraldička baština koja se čuva u brojnim arhivima, muzejima i knjižnicama, te na javnim i privatnim prostorima, veliko je istraživačko polje koje čeka svoje stručnjake, pregaoce i promotore. Iako je područje kontinentalne Hrvatske još koncem 19. stoljeća obrađeno u kapitalnom djelu – heraldičkom zborniku Ivana Bojničića Kninskog (1858. – 1925.) na njemačkom jeziku Der Adel von Kroatien und Slavonien („Plemstvo Hrvatske i Slavonije“) tiskanom u Nürnbergu 1899. godine u glasovitoj ediciji »J. Siebmacher's grosses und allgemeines Wappenbuch« (IV, 13) – ostalo je više nego dovoljno prostora za nova istraživanja i proučavanja ovog vrijednog segmenta hrvatske i europske povijesti. Knjiga odnosno monografija Heraldička baština križevačko-kalničkog područja koja je sad pred nama i zainteresiranim čitateljima u rukama upravo nastavlja tim putem ujedno ga obogaćujući, a rezultat je istraživačkog rada i zalaganja Ane Marije Ambrušec, povjesničarke s diplomom Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Heraldička baština kontinentalne Hrvatske specifično je područje istraživanja, ali i prostor koji nudi brojna nova saznanja i sukladno tomu nove historiografske rezultate. Za razliku od istočnojadranskoga prostora (i njegovih većih gradova) koji je puno bolje istražen i očuvan, heraldička baština križevačko-kalničkog područja predstavlja istraživački izazov te se upravo ovim radom u središte pažnje postavlja tamošnje plemstvo i njegova heraldička baština u rasponu od srednjega do ranog novog vijeka. Tekst ove publikacije temelji se na autoričinu istoimenom diplomskom radu („Heraldička baština križevačko-kalničkog područja“) koji je izradila na Diplomskom studiju povijesti – Istraživačkom smjeru/Modulu srednjovjekovne povijesti Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te ga uspješno obranila 16. svibnja 2018. godine. Poticaj za izradu ovoga rada, ali uopće otkrivanju i predstavljanju naše grboslovne baštine nalazi se i u činjenici da je Ana Marija Ambrušec pohađala kolegij „Hrvatska heraldička baština“ koji se predavao na diplomskoj razini sveučilišnog studija povijesti i drugih srodnih predmeta i grupa društveno-humanističkog usmjerenja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Taj je kolegij postao izvorište cijelog niza kvalitetnih diplomskih radnji, ali i mjesto susreta hrvatskih heraldičara. Spomenimo i činjenicu da je autorica ove knjige za vrijeme svoga studija u koautorstvu s Anitom Petrović, a pod mentorstvom prof. dr. sc. Mirjane Matijević Sokol, napisala i rad iz pomoćnih povijesnih znanosti pod naslovom Samoborska epigrafska baština do sredine 18. stoljeća za koji je dobila 2017. godine Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu. Također autorski popisuje informativnu brošuru pod naslovom Gradec nekada i sada… (Gradec: Općina Gradec, 2018.), što jasno očituje njezinu naklonost istraživanju lokalne povijesti. Vrijedi upravo na ovome mjestu citirati riječi francuskog povjesničara Pierrea Gouberta (1915. – 2012.) kako bi ono „lokalno“ zapravo iz svojevrsne negativne percepcije toga termina što točnije definirali i pozicionirali: „Lokalnom poviješću zvat ćemo onu koja se odnosi na jedno ili nekoliko sela, mali grad ili grad srednje veličine (velika luka ili prijestolnica nadilaze pojam lokalnog) ili geografsko područje ne veće od uobičajene provincijske jedinice (…). Lokalnu povijest, koja je nekada davno njegovana brižno, s puno žara pa čak i s ponosom, zastupnici opće povijesti kasnije su prezreli (osobito u 19. st. i u prvoj polovici 20. st.). Međutim, od sredine ovog [20.] stoljeća zanimanje za lokalnu povijest opet je poraslo i dobilo novo značenje ; neki čak smatraju da samo lokalna povijest može biti istinita i vjerodostojna“ (Scrinia Slavonica 1/2001). Upravo i na tim tragovima i premisama nastala je ova monografija opremljena znanstvenim aparatom, brojnim slikovnim prilozima te po jednom kartom, tablicom i grafikonom. Odabir križevačko-kalničke mikroregije, koja s gradom Križevcima obuhvaća skupinu najstarijih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, potaknut je ne toliko očuvanom spomeničkom građom na samom terenu već nasuprot tome relativno bogatim arhivskim gradivom koje je sačuvano i danas se nalazi u fondovima i zbirkama Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu (Križevačka županija, Poglavarstvo slobodnog i kraljevskog grada Križevci, Plemenita općina Sveta Jelena Koruška, Potvrda kalničkog plemstva, Zbirka grbovnica, Fond grbova obitelji Hrvatske i Slavonije, Zbirka otisaka pečata, Obitelj Gregorijanec), Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (Armales: Rawen, Salaj, Somogy) te u Gradskom muzeju Križevci (Povelja obitelji Šatvar). Treba istaknuti da je za potrebe ove monografije sva dostupna heraldička i sfragistička građa fotografirana i priložena uz pripadajuća (pot)poglavlja. Nakon definiranja prostorno-vremenskog okvira i metodologije istraživanja te geografskog prikaza tzv. plemićkih naselja s križevačko-kalničkog područja u rasponu od srednjeg pa do ranog novog vijeka i modernog doba (od 12./13. do 18./19. stoljeća) glavni – noseći dio monografije čini poglavlje naslovljeno: »Plemićke obitelji na križevačko-kalničkom području u kasnom srednjem i ranom novom vijeku« gdje je ukupno obrađeno čak trideset i osam obitelji. Abecednim redom to su Antolčić, Babok, Baneković, Barabaš, Benčak, Benger, Berlečić, Bočkaj, Bošnjak, Fodroci, Golec, Gregorijanec, Grlović, Gudić, Hadrović, Kamenjan, Kešer, Koritić, Kuzmić, Magdić, Makar, Mrazović, Nemčić, Orahoci, Ožegović, Pisačić, Pomper, Raven, Sakač, Salaj i Bošnjaković, Somođi, Šatvar, Štriga, Švagelj, Valjak, Višak, Zakmardi te Zidarić. To je zapravo anotirani popis plemićkih obitelji te njihovih najvažnijih pojedinca, uz opis grba svakoga od njih. Posebno se ističe činjenica da je većina plemića obrađenog područja pripadala tzv. darovnom plemstvu koje je svoj plemićki položaj temeljilo na darovanom posjedu dok su ostali pripadali tzv. grbovnom plemstvu („armalisti“). Zasebno su obrađeni i kameni grbovi na tlu križevačko-kalničkog područja te popraćeni kratki opisom mjesta i vremena u kojem su pronađeni. Riječ je o kamenim grbovima u crkvi sv. Brcka na Kalniku, sv. Trojstva u Visokom i Uznesenja Marijina u Gornjoj Rijeci. U popisanim i analiziranim grbovima najzastupljeniji je simbol lava potom simbol ruke koja drži sablju s odrezanom turskom glavom. Sve je to vezano dakako uz borbu protiv Turaka-Osmanlija. Zanimljivo je da se u grbovima ovog plemstva kao specifičnost nalaze simboli brijega ili trobrijega, što označava smještaj „plemenitih naselja“ – posjeda u tom brežuljkastom kraju. U Prilozima monografije donesena je tablica s prikazom učestalosti pojavljivanja simbola unutar štita na grbovima plemićkih obitelji križevačko-kalničkog područja te grafički prikaz statističkih podataka o simbolima koji se pojavljuju izričito unutar štita na grbovima plemićkih obitelji spomenutog područja. *** Monografija Heraldička baština križevačko-kalničkog područja zamišljena je i ostvarena kao pregled, rekapitulacija, ali i izvorno arhivsko istraživanje povijesnih vrela i terenskog obilaska ovog prostora kontinentalne Hrvatske s usmjerenjem na heraldičke spomenike koji su dosad ipak velikom dijelom bili neobrađeni i(li) nepoznati. Rad stoga predstavlja vrstan prinos istraživanju križevačko-kalničke heraldičke baštine u razdoblju srednjega i ranog novog vijeka. Publikacija se objavljuje u sunakladništvu „Meleagrina“ iz Vrbovca i vrlo agilnog Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva u Zagrebu koje je odmah prepoznalo njezinu stručnu vrijednost, te uz financijsku podršku Općine Kalnik. Čvrsto vjerujemo da će svojim sadržajem i likovno-grafičkom opremom ova vrijedna i korisna monografija Ane Marije Ambrušec približiti minula vremena ovoga prostora, ali dati i poticaj novim multidisciplinarnim istraživanjima te historiografskom vrjednovanju križevačko-kalničkog područja u cjelini.

Ana Marija Ambrušec, Heraldička baština križevačko-kalničkog područja, Zagreb: Meleagrina d.o.o. - Vrbovec i Hrvatsko grboslovno i zastavoslovno društvo - Zagreb, 2019.

http://hgzd.hr/3102/