hrvatski

Optička svojstva i izvori atmosferskih aerosola na području srednjeg Jadrana

Atmosfersko onečišćenje danas daleko premašuje svaki drugi oblik zagađenja. Brojne onečišćujuće tvari, uključujući lebdeće čestice ili aerosole, kontinuirano se emitiraju i formiraju u atmosferi kao posljedica prirodnih i/ili antropogenih aktivnosti. Među sastavnicama aerosola, crni ugljik (engl. black carbon, BC) primarna je onečišćujuća tvar koja nastaje uslijed nepotpunog sagorijevanja fosilnih i biljnih goriva, npr. u industriji, prometu, šumskim požarima te tijekom izgaranja biomase u kućnim ložištima. BC u atmosferi snažno apsorbira sunčevu svjetlost čime direktno utječe na ravnotežu zračenja i klimatske promjene. Saznanja o izvorima onečišćujućih tvari u zraku kao i čimbenicima njihove prostorne i vremenske promjenjivosti važan su preduvjet sustavnog praćenja te zaštite i upravljanja okolišem s ciljem smanjenja emisija atmosferskih zagađivala na lokalnoj i globalnoj razini. Ispitivanja koncentracija i porijekla BC na području Sredozemlja pretežno su ograničena na urbane lokacije [1-3], dok je značajno manje podataka za obalna i udaljena morska područja. Na području Jadrana proveden je limitirani broj BC studija koja su ograničena na sjeverno područje [4, 5] dok su ostala područja u tom smislu do danas neistražena. U svrhu karakterizacije optičkih svojstava atmosferskih aerosola te procjene doprinosa glavnih izvora BC emisija na obalnom području srednjeg Jadrana, provedena je kampanja na lokalitetu Martinska (Šibenik) u razdoblju od veljače do srpnja 2019. godine u sklopu HRZZ BiREADI projekta (IP-2018-01-3015). Kontinuirana mjerenja BC koncentracija u trenutnom vremenu provedena su etalometrom dok su istovremeno prikupljeni i 48h-uzorci aerosola veličina čestica do 10 μm. Prosječna koncentracija BC za ispitivano razdoblje iznosila je 0, 57 μg/m3 pri čemu su više koncentracije izmjerene zimi u odnosu na ljetno razdoblje. Dnevne i sezonske varijabilnosti koncentracija BC značajno su uvjetovane lokalnim prometom i otvorenim požarima, ali i lokalnim meteorološkim uvjetima te dalekosežnim donosima zračnih masa iz udaljenih područja. Modeliranje optimizirano izmjerenim koncentracijama levoglukozana, biomarkera izgaranja biomase [6], omogućilo je po prvi puta procjenu doprinosa BC nastalog uslijed izgaranja biomase te fosilnih goriva za ispitivano područje.

crni ugljik ; etalometar ; raspodjela izvora ; srednji Jadran ; levoglukozan

nije evidentirano