hrvatski

Stereotipi i osjećaji kao prediktori namjera ponašanja u kontekstu izbjegličke krize

Cilj rada je u kontekstu izbjegličke krize provjeriti ulogu stereotipa i međugrupnih emocija u objašnjenju iskazanih namjera međugrupnih ponašanja polazeći od proširenog Modela sadržaja stereotipa tzv. BIAS map modela. Rad temeljimo na podacima prikupljenim 2016. godine online anketiranjem prigodnog uzorka hrvatskih građana (N = 468) na temu stavova o izbjeglicama. Korištenim instrumentima zahvatili smo dvije dimenzije osobnih stereotipa o izbjeglicama: toplinu i kompetentnost, četiri međugrupne emocije: divljenje, zavist, prezir i sažaljenje, te namjere dva tipa ponašanja: aktivno pomaganje i aktivno nanošenje štete izbjeglicama. Na općoj razini rezultati ukazuju da stereotipi i međugrupne emocije predviđaju namjere aktivnog pomaganja i aktivnog nanošenja štete izbjeglicama. Konkretno, u skladu s postavkama BIAS modela potvrđeno je da su stereotipi o toplini (u odnosu na stereotipe o kompetentnosti) primarni prediktori namjera i aktivnog pomaganja i nanošenja štete, a da su emocije bitni neposredni prediktori namjera te da (djelomično) posreduju efekte stereotipa na namjere aktivnih ponašanja. Međutim, rezultati o pojedinim emocijama kao prediktorima aktivnih ponašanja i posrednicama efekata stereotipa, sukladno dijelu dosadašnjih nalaza, odstupaju od teorijskih očekivanja.

stereotipi ; međugrupne emocije ; namjere ponašanja ; međugrupni odnosi ; izbjeglice

nije evidentirano