hrvatski

Ekološko zbrinjavanje uljnih onečišćenja mora: od tradicionalnih metoda do nanotehnologije

Kao posljedica sve većeg pomorskog prometa i eksploatacije nafte u podmorju Jadranskog mora, sve su vjerojatnija i uljna onečišćenja. Dok se u slučaju uobičajenih manjih izlijeva, najpovoljnijim smatra ulje prepustiti prirodnoj razgradnji, iznenadno onečišćenje mora većih razmjera može ugroziti obalu i imati ozbiljne posljedice na osjetljivi ekosustav zatvorenog i relativno plitkog Jadranskog mora. U radu diskutiramo tradicionalne mehaničke i kemijsko- biološke metode tretiranja uljnih mrlja na moru, te dajemo osvrt na njihovu primjenljivost, dostupnu opremu i pripravnost na lokalnoj i državnoj razini. Globalno korišteni kemijski disperzanti ubrzavaju proces biorazgradnje ulja i mogu spriječiti onečišćenje obale, no istovremeno mogu biti toksični za ekosustav mora na većim dubinama od samog ulja. Ekološki najprihvatljivije ostaje mehaničko prikupljanje ulja skimerima i sorberima. Inovativne mogućnosti u tom kontekstu obećava nanotehnologija. Lagane pjene i spužve, istovremeno hidrofobne i oleofilne, mogu selektivno prikupljati ulje, gotovo ne upijajući vodu. Plutaju na vodi čak i kada su pune, mogu se jednostavno prikupiti, višestruko koristiti ili reciklirati, a ulje iz njih može se iskoristiti.

uljna onečišćenja ; disperzanti ; nanotehnologija

nije evidentirano