hrvatski

Hrvatska bogokraljica ljelja i njezina pratilja baba kao antičke božice Demetra i Bauba

Na temelju prethodnih vlastitih opširnijih razmatranja o slavenskim meteorološkim, toponomastičkim, fitomorfnim, zoomorfnim, antropomorfnim, teomorfnim i heraldičkim pojmovima baba, leliwa, fleur-de-lis i ljelja, objavljenom u radu „Od cvijeta do koplja” (Zbornik radova 300. obljetnica slavne obrane Sinja 1715. godine (1715. – 2015.)) i u doktorskoj disertaciji, autorica povijesnu, etnološku, jezičnu i ikonografsku građu, prikupljenu na slavonskom i širem hrvatsko-panonskom te na južnoslavenskom i slavenskom području, uspoređuje s izabranom slavonskom etnografskom građom koju je hrvatski svećenik, pjesnik i etnolog Luka Ilić Oriovčanin osobno prikupljao i objavio u knjizi Narodni slavonski običaji 1846. godine. Interdisciplinarne usporedbe te građe upućuju na njezine pretkršćanske antičke i slavenske teonimijske korijene, na njezinu kršćansku reinterpretaciju i na njezinu postupnu folklornu razgradnju. U tom smislu, Luka Ilić Oriovčanin prikupljenoj slavonskoj etnografskoj građi s pravom je pripisao indoeuropski kontekst.

slavonska tradicija, ljelja i baba, leliwa, fleur-de-lis, indijski mitovi

Rad je rezultat rada u sklopu IEF-ova internog projekta Kulturna animalistika: životinja i čovjek – interdisciplinarne analize i mnogostruke kulturne prakse.