hrvatski

Pravni položaj vjerskih i nacionalnih manjina u multi-kulturalnom društvu: primjer Hrvatske

Polazeći od koncepta multikulturalizma u radu se analizira položaj vjerskih i nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Kulturna različitost smatra se najvišom vrednotom multikulturalnog društva. Konceptualizacije različitosti polaze od pojedinčeva pojma o sebi i znanja o pripadnosti socijalnoj grupi ili grupama te vrijednostima koje se vežu uz to članstvo. To se odražava u sve čvršćem normativnom utemeljenju načela jednakosti i sve većoj toleranciji prema različitostima među ljudima koje proizlaze iz njihovih osobnih svojstava i vrijednosnih opredjeljenja. Dok je na razini ustavnih i zakonskih odredaba položaj vjerskih i nacionalnih manjina u Hrvatskoj uglavnom zadovoljavajući, izazovi i poteškoće ponekad se javljaju u provedbi proklamiranih ustavnih i zakonskih normi. To se posebno očituje u zahtjevima da se pripadnicima većinskih vjerskih i nacionalnih grupa osigura privilegiran status u odnosu na ostale a ističe kroz javni diskurs o „ugroženosti većine“ i potrebe da se „većina uvažava“. Rad analizira koliko bi takav pristup zakonodavstvu i javnoj politici bio sukladan multikulturalnom karakteru suvremenih društava i proklamiranom ustavnom i zakonodavnom okviru koji počiva na jednakosti svih vjerskih zajednica bez obzira na njihovu veličinu, tradicijsku ukorijenjenost i snagu. Također, razmatra se u kojoj mjeri puna primjena načela jednakosti može doprinijeti ili pak otežati dovoljnu zaštitu nacionalnih manjina kao i adekvatnost postojećeg modela njihova sudjelovanja u javnom životu.

multikulturalizam, vjerske manjine, nacionalne manjine, načelo jednakosti, provedba prava

nije evidentirano