hrvatski

Etičke dileme u transfuzijskoj medicini

Godine 1980. Međunarodno društvo za transfuziju krvi odobrilo je svoj prvi službeni etički kodeks koji su usvojile Svjetska zdravstvena organizacija i Društvo crvenog polumjeseca. Revidirani etički kodeks za darivanje i transfuziju odobren je 2000. godine. Doniranje krvi bez materijalne nadoknade, zaštita identiteta davatelja, informiranje davatelja i pristanak davatelja, pristanak na transfuziju, pravo na odbijanje transfuzije krvi, pravo na informiranost u slučaju neželjenog događaja i etička načela za ustanove, teme su o kojima se raspravlja kako na međunarodnoj, tako i na nacionalnoj razini. Etika je u osnovi skup moralnih vrijednosti ili kodeksa ponašanja. Uloga etike u razvoju smjernica kliničke prakse i preporuka za pružatelje zdravstvenih usluga je osigurati da se vrijednosti, koje možda nisu adekvatno ugrađene u zakon, daju razumno razmotriti. Kreatori i korisnici smjernica moraju biti svjesni potencijalnih etičkih sukoba svojstvenih mnogim medicinskim odlukama, a smjernice moraju odražavati promišljeno razmatranje i usklađivanje pitanja. Praksa transfuzijske medicine uključuje niz etičkih pitanja jer je jedini izvor krvi čovjek i dragocjen je resurs s ograničenim rokom trajanja. To uključuje moralnu odgovornost i prema donatorima i prema pacijentima. Odluke se moraju temeljiti na četiri načela: poštivanje pojedinaca i njihove vrijednosti, zaštita prava i dobrobiti pojedinaca, izbjegavanje izrabljivanja i Hipokratov princip „primum non nocere“. Etika je dinamičan proces u odnosu na stanje znanstvenog znanja, javne svijesti i lokalnih zakona, u bilo kojem trenutku i na svakom mjestu.

etika, transfuzijska medicina, donor, pacijent

nije evidentirano