hrvatski

Upravljanje farmakoterapijom kod pacijenata s kroničnim bolestima u Domu zdravlja Zagreb - Centar

Svrha rada Pružanjem usluge upravljanja farmakoterapijom ljekarnik provodi farmakoterapijsku obradu usmjerenu na prepoznavanje, rješavanje i sprječavanje terapijskih problema, utvrđivanje terapijskih ciljeva, odabir intervencija i evaluaciju ishoda 1. Cilj ovog istraživanja je ispitati učinak usluge upravljanja farmakoterapijom na kliničke ishode u pacijenata s kroničnim bolestima u Domu zdravlja Zagreb – Centar (DZZC). Opis materijala i metoda Provedeno je prospektivno intervencijsko 10- mjesečno istraživanje u DZZC. Svi pacijenti upućeni od strane liječnika obiteljske medicine (LOM) koji su u terapiji imali 4 ili više lijeka, nuspojavu na lijek, nisu postigli terapijske ciljeve ili su imali poteškoća s razumijevanjem i pridržavanjem terapijskog režima, bili su uključeni u studiju. Individualnu farmakoterapijsku obradu svakog pacijenta proveo je ljekarnik-istraživač u zasebnoj prostoriji DZZC. Demografski podatci, podaci o komorbiditetima, lijekovima, nuspojavama, životnim navikama i alergijama te laboratorijski nalazi bili su prikupljeni iz razgovora s pacijentom, a prema potrebi i iz razgovora sa skrbnicima i/ili članovima obitelji i LOM-ovima, te dodatno uvidom u medicinsku dokumentaciju. Identifikacija terapijskih problema temeljila se na kategorizaciji prema Cipolle i suradnicima 1. Svaka ljekarnička intervencija usmjerena sprječavanju i rješavanju određenog terapijskog problema, predložena je LOM-u pojedinog pacijenta pisanim putem. Rezultati rada U istraživanje je bilo uključeno 50 pacijenata prosječne dobi 72 (32 – 86) godine koji su u prosjeku koristili 8 (2 – 19) lijekova te imali 5 (1 – 11) komorbiditeta. Sveukupno je identificirano 146 terapijskih problema u 46 pacijenata (3, 0 ± 1, 7 po pacijentu). Najučestaliji terapijski problem bili su „Potreba za uvođenjem dodatne terapije" (23, 6 %) i „Preniska doza“ (23, 6 %), nakon kojih je uslijedila „Nepotrebna terapija" (16, 2 %). Lijekovi kod kojih su najčešće identificirani terapijski problemi uključivali su pantoprazol (N = 9), amlodipin (N = 7) i bisoprolol (N = 7). Od sveukupno 106 (71, 6 %) intervencija predloženih LOM-u, njih 79 (74, 5 %) bilo je prihvaćeno od strane LOM-a. Intervencije dogovorene direktno s pacijentom prihvaćene su od strane pacijenata u 93, 1 % slučaja. Najučestalije provedene intervencije uključivale su prekid terapije (25, 0 %), uvođenje nove terapije (21, 6 %) i povećanje doze lijeka (13, 5 %). Zaključak Visoka učestalost terapijskih problema u pacijenata s kroničnim bolestima upućuje na neracionalnu uporabu lijekova na razini primarne zdravstvene zaštite pri čemu bi ljekarnik smješten u dom zdravlja mogao imati značajnu ulogu u poboljšanju skrbi za pacijenta, i to identificirajući, rješavajući i sprječavajući terapijske probleme.

upravljanje farmakoterapijom, ljkekarnik, dom zdravlja

nije evidentirano